Na početku euharistijskog slavlja okupljene vjernike u bazilici, kao i one povezane digitalnim putem, pozdravio je fra Ivan Marija Lotar, rektor bazilike i župnik Župe sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu.

Podsjetivši na mogućnost dobivanja potpunog oprosta u jubilarnoj godini svetoga Franje Asiškoga, fra Lotar istaknuo je riječi sv. Franje koje je izrekao na kraju svoga života, podsjećajući na vrijednost ovozemaljskoga, a osobito vječnoga života: „Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri nam tjelesnoj smrti, kojoj nijedan smrtnik umaći neće. Jao onima koji umiru u smrtnom grijehu; a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj, jer druga im smrt nauditi neće.“

Uvodeći u misno slavlje, predslavitelj fra Miljenko Hontić pridružio se pozdravima župljanima, štovateljima sv. Antuna i svim hodočasnicima te izrazio radost što u bazilici u kojoj se više od sto godina časti „svetac svega svijeta“ započinje pobožnost 13 utoraka – hod sa sv. Antunom kako bismo rasli u svetosti, na što smo svi pozvani. „Neka doista svaki od ovih trinaest utoraka bude jedna stepenica više prema našem posvećenju, obraćenju i otvorenosti Božjoj ljubavi, prema suobličenju Isusu Kristu, kako bi nas On jačao svojim Svetim Duhom i ljubavlju, a da te darove potom i sami možemo svjedočiti i drugima donositi“, rekao je provincijal.

Na početku propovijedi fra Miljenko Hontić primijetio je kako je motiv vode ono što povezuje misna čitanja i evanđelje dana (Iv 5,1–3a.5–16), uz bogatu simboliku koja ih prožima. „U prvom čitanju prorok Ezekijel promatra vodu i kaže da otječe ispod desne strane Doma. Crkveni oci u toj slici vide samoga Isusa Krista koji je bio raspet na križu i iz čijega je probodenog boka potekla krv i voda koja je ljudima i cijelome svijetu donijela ozdravljenje, spasenje i novi život. To je ta krsna voda koja nas pere i daruje nam vječni život. U evanđelju se pak govori o kupalištu u Jeruzalemu u kojem je u pet trijemova čekalo mnoštvo bolesnika, iščekujući da se voda uzbiba jer tada postaje ozdravljujuća. Možemo primijetiti da samo tekuća, izvorska voda donosi ozdravljenje, dok ona stajaća nema tu kvalitetu. To nam je poznato i iz svakodnevnog života: kada voda postane ustajala, počinje zaudarati i postaje nezdrava“, objasnio je propovjednik.

Upozorio je kako nas ta simbolika potiče da naš život ne bude pasivan, statičan i „ustajao“, nego uvijek živ, aktivan i budan, otvoren poticajima Duha Svetoga. „Druga poruka vode potiče nas da se zapitamo čime se svakodnevno napajamo: je li to doista voda koja izvire iz doma Gospodnjega, odnosno sam Gospodin, njegova riječ i sakramenti, ili se napajamo na drugim izvorima. Znamo da kršćani često znaju biti polovični, a znamo da to nije plodonosno“, rekao je.

Nadalje je govorio o trećoj poruci evanđelja, u susretu Isusa s bolesnikom koji je bolovao trideset osam godina, istaknuvši kako i mi često zamišljamo način na koji bi nam Gospodin trebao pomoći, a nismo spremni prihvatiti njegov način, koji nam se ponekad čini nemogućim. „Povjerovati Gospodinu u svakoj situaciji, pa i onda kada se čini da su sve lađe potonule – to je poziv koji nam upućuje: ‘Ustani i hodi.’ Na nama je povjerovati. Zato se nemojmo zatvarati u vlastite logike, nego budimo otvoreni Duhu Svetomu, i onda kada nam nije posve jasno što Bog želi činiti u nama i po nama. Važno je slušati i poslušati Isusovu riječ te je ostvarivati u konkretnom životu. Bog uvijek želi našu suradnju“, naglasio je.

Zaokružujući homiliju, fra Hontić istaknuo je sv. Antuna kao primjer aktivnog, strpljivog i postojanog Božjeg suradnika, otvorenog svim Božjim poticajima. „Kada ga je Bog pozvao u djelovanje, nije se štedio, nego se sav darovao za navještaj radosne vijesti koju je Bog po njemu potvrđivao i čudesnim znakovima. Sveti Antun svjedoči nam da je to moguće i danas svakome od nas. Neka nam ovih 13 utoraka budu milosna prilika da, promatrajući njegov život, otkrivamo kako Bog želi djelovati i u našim životima.“

Na kraju je, zazivajući zagovor sv. Antuna, pozvao vjernike da iskoriste vrijeme korizme za obraćenje i još dublje približavanje Bogu, osvrnuvši se i na stanje suvremenoga društva. „Primjećujemo da suvremeni čovjek često gleda samo sebe, svoju korist i profit, a Gospodin nas je stvorio kao svoju ljubljenu djecu – kao braću i sestre – i šalje nas jedne drugima kako bismo živjeli njegovu zapovijed ljubavi. Ne budimo sebični ni pasivni i ne govorimo da ne možemo ništa učiniti. Da je sv. Antun tako razmišljao, Bog po njemu ne bi mogao obnoviti tadašnju Europu. Zato, uz njegov zagovor i primjer, nastojmo svakodnevno otvarati svoje srce, um i cijelo biće Božjim planovima. Budimo pozorni na poticaje Duha kako bismo povjerovali da nas Bog može ozdraviti i osposobiti te po nama obnavljati društvo“, zaključio je fra Miljenko Hontić, pozvavši da ne budemo mlaki promatrači povijesti, nego svjedoci evanđelja ondje gdje nas Bog postavlja.

Sljedećega utorka, 24. ožujka, misno slavlje predslavit će fra Ivan Marija Tomić. Pobožnost započinje u 18 sati svečanim izlaganjem relikvijara, u 18.20 slijede pjevana krunica i Večernja u čast svecu te sveta misa, nakon koje se pjevaju litanije i slijedi štovanje relikvija ispred relikvijara u kojem se nalazi svečeva podlaktična kost. Prijenos svete mise od 19 sati svakoga utorka omogućuju Laudato televizija i Radio Marija.