ZAGREBAČKA NADBISKUPIJA Župna crkva sv. Barbare u zagrebačkom Vrapču
crkva sv. Barbare u zagrebačkom Vrapču (Pavle Miljovski/Google)
Zagreb (IKA)
Župna crkva sv. Barbare u zagrebačkom Vrapču oštećena je u potresima 22. ožujka i 29. prosinca 2020. Donosimo podatke o njezinoj povijesti, kulturnoj vrijednosti i trenutnom stanju.
POVIJEST
Povijest Vrapča seže u davnu prošlost, a kao posjed Rabuch (Rabče) spominje se u 12. stoljeću kada ga je s drugim posjedima Andrija II. poklonio zagrebačkom Kaptolu. Tijekom vremena Kaptol je ondje naseljavao novo stanovništvo, osobito nakon osmanlijskih provala u sjeverozapadnu Hrvatsku, npr. 1527. doselilo se tridesetak obitelji iz Like.
Župa Vrapče spominje se već u najstarijem sačuvanom popisu župa Zagrebačke nadbiskupije iz 1334., a sigurno je postojala i prije, po nekim izvorima još 1217.
Na brežuljku otprilike kilometar udaljenom od današnje župne crkve nekada je stajala stara župna crkva Svetoga Križa uz koju je bilo groblje. Zapisi iz 17. st. svjedoče da je tada bila u lošem stanju i pretvarala se u ruševinu, a često je stradavala pri udarima munja. To je bila zidana građevina pokrivena šindrom. Imala je tri kamenita i jedan drveni oltar, zidanu propovjedaonicu, svod nad svetištem, a obojen strop nad lađom. Predvorje je bilo zidano i nadsvođeno kao i sakristija sa strane. Zvonik je bio drven s dva zvona.
Na kamenom oltaru sv. Barbare stajao je njezin kip. Kada je 1703. sagrađena nova župna crkva posvećena je upravo toj svetici. Osim kipa, u novu crkvu preneseni su oltari Sedam žalosti Blažene Djevice Marije i sv. Marije Magdalene. Prenesena je i pozlaćena srebrna kutija za popudbinu. Na njoj je natpis Ecclesiae parochialis S. Crucis in Wrabcha A.D. 1633. Sačuvana je i slika sv. Elizabete, koja se danas nalazi na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Stara crkva je kao župna kapela stajala do 1746. kada je porušena, a danas je to mjesto obilježeno betonskim križem. Nova crkva izgrađena je 1703. bliže župnom dvoru i središtu župe. To je od kamena sazidana građevina, dužine 28.5 i širine 11 metara, sa zvonikom visine 26 metara do krova. Opasana je cintorom obrambenog tipa visokim dva metra. Oko crkve je danas uređen park, a na brežuljku iznad nje oblikovana je Kalvarija po uzoru na onu Mariju Bistricu.
Na slavoluku u crkvi zapisano je u skraćenom obliku: Hanc Ecclesiam in honorem S. Barbarae Virginis et Martyris proprio aere aedificavit Ioannes Znika Epp. To potvrđuje i zapis u imovniku crkve: „Današnju crkvu sv. Barbare u uvali podno Zagrebačke gore sagradio je godine 1700. – 1703. o svom trošku Ivan Znika, zagrebački kanonik“ koji je tijekom gradnje 1702. imenovan šibenskim biskupom. Novu crkvu je 1703. posvetio zagrebački biskup Emerik Esterhazy.
Nakon što je 1813. stradala u požaru izazvanom udarom munje, crkva je dulje vrijeme bila bez krova. Pritom je izgorio i zvonik, a zvona su se rastalila. Od njih je sljedeće godine izliveno zvono sv. Barbare, a kasnije su dodana još dva. Crkva je obnovljena u vrijeme župnika Karla Königa. Njegovim zalaganjem je u crkvenoj kući 1863. otvorena prva škola u Vrapču.
Crkva je ponovno obnovljena nakon što je stradala u potresu 1880. Unutrašnjost je 1892. oslikana ornamentikom. Dvije godine kasnije Rikard Rojnik je ostvario zidne fresko-slike.
Postaje križnog puta postavljene su 1913, a sljedeće godine na prozore je stavljeno deset vitraža. Krajem Prvoga svjetskog rata zaplijenjena su sva tri zvona. Nova četiri izlivena su 1921. i 1922., a blagoslovio ih je zagrebački pomoćni biskup Josip Lang. Jedno zvono je 1958. prodano za crkvu Svete Marije na Dolcu. Krajem Drugoga svjetskog rata javili su se glasovi da crkvu treba srušiti ili pretvoriti u skladište. To se ipak nije dogodilo, nego se crkva do danas ustrajno obnavljala.
Godine 1958. upravljanje župom preuzela je Družba lazarista koju je 1625. u Parizu utemeljio sv. Vinko Paulski. Stoga je župni dvor adaptiran u samostan. Nakon preuzimanja zapuštene župe, misionari sv. Vinka Paulskoga započeli su njezin duhovni preporod, kao i pravu obnovu crkve i okoliša.
Prilikom uređivanja unutrašnjosti 1962. oslik je prekriven krečom. Pri kasnijim uređenjima izrađena je ornamentika slična izvornoj. Međutim, krajem devedesetih restauriran je izvorni oslik.
Samostan lazarista je 1970. preseljen u novoizgrađenu kuću.
Pod u crkvi je 1974. popločan umjetnim mramorom. Na sredini crkvene lađe je napuštena grobnica s 25 mjesta.
U 20. st. odvajanjem od župe Vrapče utemeljeno je pet novih župa, a među njima je i bolnička u Klinici za psihijatriju.
Od nedavno župom ponovno upravljaju dijecezanski svećenici, a lazaristi su samostan 2016. prenamijenili u restoran i hostel.
KULTURNA BAŠTINA
Crkva sv. Barbare i župni dvor zaštićeni kao kulturna dobra nalaze se unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline Gornje Vrapče. Crkva je ranobarokna građevina dvoranskog tipa, s poligonalno zaključenim svetištem, zvonikom ispred glavnog pročelja, te sakristijom sa sjeverne strane. Svetište je uže i niže od lađe. Nadsvođena je bačvastim svodom s usječenim, šiljastim susvodnicama. Zidovi su raščlanjeni pilastrima. Pjevalište, svođeno križnim svodovima, oslanja se na dva kamena stupa povezana eliptičnim lukovima. Zidovi pročelja, ojačani potpornjima, rastvoreni su visokim prozorima segmentnih nadvoja. Zvonik s biforama na posljednjem katu, raščlanjen horizontalnim vijencima te naslikanim uglovnim kvadrima pokriven je lukovičastom kapom.
U crkvi je očuvan bogata oprema. Na pokrajnjem oltaru nalazi se kip sv. Barbare rad domaćeg majstora iz druge polovine 17. st. Vjerojatno se radi o zagrebačkom kiparu od kojeg je sačuvano tek nekoliko radova. Prema oblikovanju moguće je da se radi o autoru oltara Blažene Djevice Marije iz 1680-ih u župnoj crkvi u Jakuševcu.
Posebno je vrijedno pet baroknih drvenih oltara. Glavni oltar te dva bočna uz slavoluk izrađeni su 1702. – 1703. u radionici Ivana Komersteinera koji je radio i za zagrebačku katedralu i crkvu sv. Katarine. To su oltari s dvokatno arhitektonski koncipiranim retablima, koji u središnjim zonama sadrže slike, ulja na platnu, a sa strane kipove svetaca. Ukrašeni su mnoštvom rezbarenih detalja i bogatom pozlatom. Ostala dva kasnobarokna oltara premještena iz stare crkve Svetoga Križa izradio je kipar Klaudius Kautz u 18. stoljeću.
Donji dio glavnog oltara sv. Barbare je kameni, a gornji s tri galerije kipova drveni. U središnjem dijelu je slika sv. Barbare, koju flankiraju kipovi važnih svetaca iz hrvatske povijesti kraljeva Stjepana i Ladislava, Kazimira i Mirka. Nad slikom dva naga anđela podržavaju grb donatora Ivana Znike. U sredini druge galerije je slika Uznesenja BDM i skulpture sv. Katarine, Dorotee, Uršule, Apolonije, Agneze i još jedne svetice. U gornjoj galeriji na povišenom podnožju u sredini je kip Krista Kralja, a sa strane sv. apostola Ivana i sv. Ivana Krstitelja. Taj red završava figurama sjedećih anđela. Stupove, okvire, krila sa strane i slobodna polja krase motivi akantusa (južnoeuropska biljka oštro izrezanih i rebrastih listova).
Na oltar je župnik König postavio drveno svetohranište. Kako je bilo u trošnom stanju, 1971. postavljeno je i blagoslovljeno novo metalno. U obnovi oltara koja je uslijedila otkriveno je da je izvorna slika sv. Barbare dvaput preslikana pa je restauriran original. Obnovljeni oltar je 1973. blagoslovio zagrebački pomoćni biskup Mijo Škvorc.
Novi žrtvenik od carrarskog mramora postavljen je poslije Drugoga vatikanskog sabora. Kardinal Franjo Kuharić posvetio ga je na župnu svetkovinu 1975. Ujedno je blagoslovio novi ambon i krstionicu.
Župni dvor je vjerojatno na istom mjestu kao i danas postojao najmanje od kraja 17. st. Zapisi iz tog vremena svjedoče da je prizemlje bilo zidano, a kat od hrastovine još nije bio dovršen. Uz njega su bile gospodarske zgrade. Krajem 18. st. bio je u lošem stanju pa je 1806. sagrađena nova jednokatna kurija. Uz nju je bilo cjelokupno gospodarstvo s pripadajućim objektima. Danas su u njima smješteni trgovački obrti.
ZANIMLJIVOSTI
Na početku vrabečanske Kalvarije stoji nova kapelica s obnovljenim kipom sv. Barbare. Taj jedan metar visoki kip stajao je gotovo sto godina uz potok Vrabečak. Ondje je, uz cestu blizu raskršća Ilice i Vrapčanske ulice, postavljen 1850. Krajem Drugoga svjetskog rata nesrećom je razbijen. Raspao se na četiri dijela koji su prevezeni u župnu crkvu i stavljeni u zvonik uz vrata za kor. Prilikom obnove crkve 1964. postajala je opasnost da se dijelovi bace. Na prijedlog sakristana, ipak su zakopani u cintoru ispred kipa Presvetog Trojstva, u prisutnosti djece kako bi to zapamtila.
Nakon mnogo godina tame, 15. lipnja 1999. kip je zalaganjem i s pomoći crkvenih odbornika ponovno ugledao svjetlo dana. Predan je Stanislavu Slavičeku iz Dugog Sela koji ga je prilozima župljana restaurirao. Već u listopadu je uz put na groblje na početku nove Kalvarije za njega podignuta kapelica. Na župnu svetkovinu novu kapelicu i obnovljeni kip blagoslovio je zagrebački pomoćni biskup Josip Mrzljak.
Po Vrapču su također stajala i raspela kao obilježja toga kraja. Neka od njih bila su zavjetna. Ponekad su ih i rušili, ali su opet podignuta te tako danas pozivaju na pobožnost u Krvariću, Jačkovini, na raskrižju Trdica, Krvarića i Pustakove, na raskrižju Vrapčanske i Piškorovog brijega i na kraju župne parcele na Vrapčanskoj, kao i kip Majke Božje na raskrižju Vrapčanske i Potoka.
S Vrapčem je povezana i zanimljivost o zagrebačkoj katedrali. Naime, u vrabečanskom kamenolomu Pećine klesan je kamen za njezinu gradnju nakon potresa 1880.
TRENUTNO STANJE
Župna crkva je nakon potresa u prosincu 2020. bila neuporabljiva. Pukotine nastale u ožujskom potresu su se proširile, a nastale su i nove na svodu i zvoniku.
Nakon detaljnog pregleda statičara, crkva se od 14. veljače ponovno koristi za bogoslužje.
Župni dvor je u potresima manje oštećen.
IZVORI
- Mirjana Repanić Braun, izjava za Hrvatsku katoličku mrežu, 16. veljače 2021.
- Anton Pust, Župa sv. Barbare u Vrapču kroz stoljeća, Zagreb, 2000., (https://zupa-sbdm-vrapce.hr/povijest-zupe/, 17. veljače 2020.)
- registar.kulturnadobra.hr, , 17. veljače 2021.