– U ovoj duhovskoj neizrecivosti molimo da nas Gospodin nadahnjuje i prati u življenju Radosne vijesti; da nas usmjerava u izgradnji Crkve, u ljubavi prema Bogu i ljudima. U tome smo zajedno s Blaženom Djevicom Marijom koju danas u Zagrebu posebno častimo u liku Majke Božje od Kamenitih vrata, u očitovanju duhovskih plodova: blizine, zaštite i nade. Molimo da Duh Sveti, koji je oproštenje grijeha, opere našu nečistoću; da zalije suha srca; da povije rane; da omekša krutosti i ublaži grubosti; da razvedri žalosti; zagrije hladnoću i ne dopusti nam ostati u zlu – pozvao je vjernike biskup Šaško na početku slavlja, pozdravivši braću svećenike, sestre redovnice te sve one koji su njegovi dionici posredstvom televizijskoga prijenosa.

Budući da Duh Sveti ne silazi na pojedinca u nekom privatnom obliku, nego na članove zajednice vjernika – Crkve, u homiliji se zagrebački pomoćni biskup Šaško osvrnuo na događaj Pedesetnice opisan u Djelima apostolskim te na život i otajstvo Crkve. Istaknuvši kako, baš kao ni čovjek, Crkva ne može živjeti bez Duha Svetoga čijom je snagom rođena i koji u njoj ostaje, na početku homilije biskup Šaško podsjetio je kako se u Crkvu, koja je dom Duha, ne ulazi kako bi se bilo tužan, jadan, potišten i ponižen, već da se prihvati dar Radosne vijesti zbog kojeg osoba ne može biti tužna ni onda kada postaje svjesnija svojih grijeha i promašaja. – Koliko samo puta čujemo da ne treba ići u crkvu, jer su oni koji idu u crkvu puno gori od onih koji ne idu. Ali, kršćani ne idu u crkvu zbog toga jer su bolji od drugih; ne idemo na slavlja radi toga da bismo dobili neka priznanja i bili viđeni. U crkvi smo zbog toga, jer nam je potreban Gospodin, jer bez njegova Duha ne možemo živjeti, istaknuo je biskup Šaško.

U nastavku homilije zagrebački pomoćni biskup referirao se na današnju Božju riječ koja na četiri načina pripovijeda dolazak Duha Svetoga: – U Evanđelju Duh dolazi kao prisutnost koja tješi, nježna i mirna poput daha, poput otkucaja srca. U Djelima apostolskim prikazan je kao snaga, kao silina vjetra koja rastvara i raskriljuje vrata ne samo prostora, nego i jezika. Prema riječima svetoga Pavla Duh dolazi kao raznolikost darova; za svakoga kršćanina i kršćanku postoji posebna darovana ljepota. I psalam govori o Duhu koji ispunja zemlju: puna je zemlja stvorenja tvojih. Ništa i nitko nije isključen. Puna je, ne samo dodirnuta Božjim lahorom, nego ispunjena: On „svemu daje život i sve posvećuje“, kazao je biskup Šaško, naglasivši da iako se može činiti da bi bez Boga bilo lakše protumačiti stvoreni svijet, ključna pitanja mikro i makrokozmosa, kao što su smiješak djeteta ili galaktička prostranstva, bez njega su nerazumljiva.

Zagrebački pomoćni biskup Šaško protumačio je početke apostolskoga djelovanja nakon silaska Duha Svetoga kojim je Crkva započela svoj povijesni hod od Jeruzalema do svih naroda svijeta sve do kraja vremena. Apostrofirajući kako apostoli nisu prešutjeli svoj strah, svoj bijeg, svoju tvrdoglavost i sebičnost, nevjeru; niti sebe prikazivali onakvima kakvi nisu, biskup Šaško primijetio je kako ono što je ostalo zapisano u Svetome pismu nije opis njihova junaštva, već zapis o onome što je Bog, što je Duh učinio po ljudima. – Njihova povijest započinje nejasnim privlačnostima, oduševljenjem, zatim razočaranjem, izdajom i – na kraju – radošću. Ostao je razvidan tijek koji se može vidjeti u Isusovu dolasku u tri stupnja: rane – pogled – radost. Učenici se obradovaše vidjevši Gospodina. Nerijetko se zaustavimo samo na ranama, na bolima i nepravdama. I poput čavala koji su pribili Isusovo tijelo na križ, nanosimo bol i sebi i ljudima kraj nas. Gospodin pokazuje rane, njegove i tvoje; rane svijeta, da bismo s pomoću njih vidjeli njegovo lice i ljubav koja je prešla onkraj zla i smrti. Još uvijek vidiš rane, ali prihvati i lice i dah Uskrsloga. Obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Toj početnoj radosti potreban je dar Duha. Samo on raskriljuje vrata i piše povijest u kojoj je istina o čovjeku, o našim slabostima i o čudesnim djelima Duha u Crkvi, počevši od apostola, jer su oni darovanu im radost posvjedočili u svojoj spremnosti davanja zemaljskoga života za nju, rastumačio je biskup Šaško.

Kako je Crkva na svetkovinu Duhova posvećena i objavljena, što poziva svakoga, kao udova Crkve, da živi tu posvećenu objavljenost u ovome svijetu, u posljednjem djelu homilije biskup Šaško pozvao je vjernike da i u svojim životima pronađu radost i darove Duha. – Možda nećete naići na silinu poput vjetra i ognja, ali na čudo nekoga pogleda, zagrljaja, prošaptanih riječi, osjećaja prihvaćanja i praštanja; na čudo ljudi koji su sebe darovali drugima, počevši od nesebičnih roditelja i prijatelja, ‘svetaca vaših svakodnevica’; na kapi suza i rosu blagoslova, na potporu i žrtvu, na susrete i nadanja, na umjetnost blizine koja oživljuje i nudi nove poglede, sigurno ćete naići, poručio je biskup Šaško. Konstatiravši kako Evanđelje danas stane u dvije riječi: Dođe Isus – što je sažetak i svega Božjega djelovanja, osvrnuo se biskup i na proslavu zaštitnice grada Zagreba Majke Božje od Kamenitih vrata koja su, kako je rekao, životna slika prolaza kroz tamu u kojoj susrećemo dar Duha. – Pasha/Vazam znači Prjelazak. U susretu s Kristom, koji je došao po Mariji, život se otvara svjetlu. Duh Sveti izgrađuje Crkvu, nas koji smo Kristovo tijelo, vidljivost Krista u svijetu. Duh u nama utjelovljuje Božju Riječ. Bog govori tvojim riječima, plače tvojim suzama, vraća osmijeh u tvoje i tuđe boli… Svemu tomu prethodi euharistijsko slavlje u kojemu Duh preobražava kruh i vino, u kojemu preobražava nas – to je euharistija – da bismo bili „vječnim darom Gospodinu“ zaključio je homiliju biskup Šaško.

Na slavlju Pedesetnice, koje je izravno prenosila Hrvatska radiotelevizija čiji su članovi Zbora, pod ravnanjem maestra Tomislava Fačnija i uz orguljsku pratnju Ivana Šćepanovića, predvodili i liturgijsko pjevanje, prisustvovali su predsjednik Vlade RH Andrej Plenković i ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman.