Cijenjeni dionici večerašnje svečanosti, dame i gospodo, braćo i sestre!

1. Dok smo nakon prikazivanja filma: »Stepinac – Kardinal i njegova savjest« ispunjeni slikama i zvukom, riječima i mislima, čini mi se da jedino što neće narušiti to nutarnje raspoloženje jest zahvala. Neka mi se ne zamjeri što u svojoj zahvali ne spominjem sve prema kojima osjećam zahvalnost i koji su u nju uključeni prema popisu imena navedenih u filmskoj odjavi, a od kojih su neki i ovdje na pozornici. Ističem tek dva zahvalna naglaska.

Ponajprije zahvaljujem autorici filma, gospođi Višnji Starešini, scenaristici i redateljici, te njenim suradnicima koji su, u produkciji ‘Interfilma’ i u zajedništvu s Hrvatskim katoličkim sveučilištem, ostvarili ovo dokumentarno filmsko djelo, u koje se svojom potporom rado uključila Zagrebačka nadbiskupija. Poštovana gospođo Starešina, hvala na trudu koji naziremo i u onome što je poznato samo Vama i Gospodinu!

2. Nadalje zahvaljujem svima vama koji ste se odazvali na večerašnju svečanu premijeru, a među nama je posebno vrijedna nazočnost onih koji su u Hrvatsku došli izdaleka i za koje – kada je u pitanju nadbiskup Stepinac – niti jedna daljina nije zaprjeka. Među njima je svakako poštovana doktorica Esther Gitman. Hvala Vam!

Ovaj je film išao tragom prošlosti, ali njegovo značenje i smisao dopiru u sadašnjost. Štoviše, vidjeli smo kako zahvaća i buduće naraštaje.

Tako, na primjer, divno prepoznavanje dijelova života Renate Bauer, odnosno Carmele, pokazuju da još ima puno nepoznatih i neotkrivenih pojedinosti. Večeras smo se susreli i s novootkrivenim svjedočanstvima, kao iznimnim plodovima ljubavi koje su pojedinci i zajednice svjedočile u prilikama neizrecive patnje i neopisive ljudske grubosti. Ujedno je vidljivo da traženje korijena identiteta za cilj nema samo korijen, nego nutarnju snagu iz koje je izraslo stablo s plodovima.

Zato me posebno raduje što su večeras s nama potomci gospođe Renate, članovi obitelji Levanon, koji su ovim povodom došli u Zagreb, da bi očitovali poštovanje prema nadbiskupu Stepincu i svima koji su pokazali hrabrost i ljubav, nasuprot okrutnosti i mržnje.

3. Most prema novim naraštajima iznimno je važan. On je naznačen osobito na kraju filma. Kao da želi reći da se ovaj film nastavlja i da je Dobro preživjelo. Upravo Dobro je dovoljno snažno da ukloni naslage iskrivljavanja i iznese na svjetlo dokumente i vjerodostojna svjedočanstva. Vjerujem da će se svi složiti da ne smijemo prešutjeti dobro, jer se prešućivanjem dobra zlu daje novi prostor. Ako ne budemo širitelji istine i promicatelji dobra, možemo biti sigurni da će se naći gorljivi nositelji neistine koji će sijati zlo.

I u svojim životnim okolnostima svatko je od nas pozvan sebe staviti pred pitanja koja su slična u životu svakoga čovjeka; pred Stepinčevo pitanje. Pozvani smo dopustiti savjesti da progovori o našim odlukama, o našemu zalaganju za dobro, u obrani bližnjih i u promicanju dostojanstva svakoga čovjeka, bez obzira na nacionalnost, vjeru, rasu, klasu, spol, boju kože.

Dragi prijatelji, obično se za ovakve filmove kaže da su dokument jednoga vremena. No, čini mi se da ovdje postoji nešto više i da ćemo večeras sa sobom ponijeti ono što treba biti dokument svakoga vremena.

Čestitam na ostvarenome, zazivam Božji blagoslov na svaki novi plemeniti napor i još jedanput svima zahvaljujem!