Istina je prava novost.

Zahvalni govor mons. Ivana Štironje na kraju euharistijskog slavlja i ređenja za kotorskog biskupa

Riječi zahvale na kraju misnog slavlja biskupskog ređenja uputio je novozaređeni kotorski biskup Ivan Štironja, a prenosimo ih u cijelosti.

Ponajprije izričem iskrene čestitke svima u povodu Uskrsa i uskrsne osmine u kojoj se nalazimo. Neka svi križevi i poteškoće života procvjetaju pobjedom Uskrsloga uz radostan Aleluja. Sve vas pozdravljam onim istim redom kojim vas je pozdravio generalni vikar mons. Željko Majić prije Misnog slavlja.

Neka je hvala i slava Bogu Ocu na daru života, svećeništva, na beskrajnoj ljubavi po Isusu Kristu i milosti kojom nas svakodnevno obasiplje snagom svoga Svetoga Duha. Hvala mu i na ovom današnjem danu obasjanu suncem, čije su zrake već otopile noćašnji tanki snježni prekrivač.

Neka mu je hvala i slava za roditelje Stojana i Anicu koji su me s ljubavlju primili u svoje naručje, doveli Gospodinu, pokazali mi gdje stanuje, s njime me upoznali i k njemu me uvijek vraćali svojim kršćanskim poukama, primjerom i molitvom. Vjerujem da nas i njihove molitve kod Boga prate dok hodimo ovom suznom dolinom. Hvala Gospodinu za braću i sestre, njihove obitelji, koji su mi uvijek u životu bili podrška, i pomoć do dana današnjega, kao i tolikim dobrim ljudima koje je Bog stavio na moj životni put, od rodbinskog, crkvenog, prijateljskog okruženja, preko školskog odgoja i obrazovanja do tolikih dobrih ljudi s kojima sam koračao kroz život u vjeri, nadi i ljubavi na do sada povjeravanim mi crkvenim službama. Pokojnima neka Gospodin udjeli pokoj vječni a živima dobro zdravlje.

Neka je hvala i slava Bogu koji nam je ostao prepoznatljiv i dohvatljiv po Svetoj Crkvi, koja nas utjelovljenom Riječi poučava i krijepi, sakramentima liječi i jači te šalje da to i sami naviještamo i činimo. Papi Franji, Petru naših dana, i njegovim suradnicima zahvaljujem što mi je iskazao povjerenje, izabrao me i svojim Apostolskim pismom od 22. prosinca 2020. imenovao, kako bih danas po rukama trojice posvetitelja i ostalih biskupa bio uvršten u zbor biskupa. Stoga molim savjetnika Apostolske nuncijature – među nama je ovdje mons. Amaury Medina Blanco – da zajedno s apostolskim nuncijem nadbiskupom Luigijem Pezzutom, prenese papi Franji moje iskrene zahvale i srdačne pozdrave.

Hvala i vama, draga braćo zareditelji: nadbiskupe Marine, nadbiskupe Rroko i biskupe Petre, kao i vama kardinale Vinko, nadbiskupi Želimire, Stanislave i Zef, nadbiskupi koadjutori Tomo i Mate; biskupi Ratko, Ilija, Ladislave, Jure, Bože, Ivane, kao i Tebi, izabrani biskupe Ranko, koji ćeš uskoro biti zaređen za pastira Hvarske biskupije. Hvala vam što ste, unatoč svojim obvezama i opasnosti zaraze, danas došli slaviti i hvaliti Boga u ovoj presvetoj Euharistiji, Žrtvi i Gozbi Jaganjčevoj koja je neizmjeran izvor snage i čudesan lijek u svakoj opasnosti i bolesti. Tu božanski izliječiteljsku snagu i osobno sam iskusio na čemu sam uvijek Bogu zahvalan kao i onima kojima se Bog poslužio u tim zahvatima.

Hvala svima vama dragi svećenici, redovnici, redovnice i Božji narode. Hvala mojim pratiteljima don Anti i don Tomislavu koji me nisu pratili samo danas nego dugi niz godina.

Hvala predstavnicima drugih vjerskih zajednica, kao i predstavnicima političkih, društvenih, kulturnih, zdravstvenih, medijskih i drugih struktura na svim razinama, u Crnoj Gori, Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, čiji su predstavnici danas ovdje prisutni ili su uputili riječi pozdrava i čestitki.

Velik je broj onih koji su se zauzeli i pripremili današnje slavlje. Svima iskreno i od srca hvala: osoblju biskupijskih ustanova: Ordinarijata, Caritasa, Svećeničkoga doma. Katedrale i svima drugima koji su bili preko spomenutih ustanova angažirani. Neka mi, ipak, bude dopušteno neke i spomenuti. To su: moj prijatelj i kolega još od sjemenišnih dana don Željko, don Antan, don Domagoj, te don Ante; zahvala ide članovima zbora iz Studenaca i mostarske katedrale na čelu s mo. don Draganom, profesorom Dragom, s. Mateom; đakonima, ministrantima, čitačima, bogoslovima, sjemeništarcima, katedralnom osoblju, časnim sestrama… Hvala svima!

Od dana proglašenja pa sve do danas brojni su prijatelji i znanci uputili svoje čestitke i pozdrave, s raznih strana svijeta, na koje mi nije bilo moguće odgovoriti pojedinačno. Danas svima najiskrenije zahvaljujem, upućujem im svoje pozdrave i obećavam molitve.

Svi smo svjesni situacije i opasnosti u kojoj se nalazimo. Hvala svima vama prisutnima u katedrali i izvan katedrale, koji ste danas došli moliti i pjevati, Boga slaviti i zahvaljivati mu zajedno sa mnom. Osjećam vas i doživljavam kao hrabre branitelje koji unatoč opasnosti idu u borbu, ovaj put molitvenu borbu protiv bolesti i zla, što je sveta Crkva uvijek činila, ovlaštena od svoga Gospodina, a to i danas nastavlja činiti osobito u misijskim krajevima gdje ne samo da vreba smrt zbog raznih zaraza i bolesti, nego i zbog kriminala i ratova prisutna u svijetu. Nadam se da će biti prigode, kad se uvjeti normaliziraju, za prijateljski susret sa svima onima koji su očekivali i htjeli danas biti tu, ali radi aktualne situacije ili druge spriječenosti nisu mogli. Sve ih nosim u svojim molitvama.

S osjećajima prijateljstva i poštovanja upućujem pozdrave svima vama koji nas pratite preko radija i televizije. Prisutni ste u mojim molitvama, posebno vi, dragi bolesnici, kao i vi koji ste u službi bolesnika: liječnici i sestre, bolničko i liječničko osoblje. Hrabri budite, ne bojte se, poručuje Isus, a mi vam poručujemo: s vama smo i u našim ste molitvama. Neka vas Uskrsli Gospodin blagoslovi i stostruko nagradi za sve ono što činite u borbi protiv ove kuge našega vremena.

Posebna zahvala i pozdrav vama, draga braćo svećenici i laici Kotorske biskupije, koji ste stigli u Mostar na ovo slavlje. Preko vas danas pozdravljam sve vjernike, svećenike, redovnice, sve žitelje i stanovnike Kotorske biskupije, drage Boke i cijele Crne Gore. Želim vam svima radost i mir Uskrsloga Krista Gospodina koji nam pokazuje svoje preobražene rane kako bi rastjerao tamu naših sumnji i straha, izliječio i zacijelio naše rane nepovjerenja, rane koje iziskuju lijek i liječenje.

Draga braćo svećenici, poštovane redovnice, dragi vjernici biskupije Kotorske, dragi ljudi Crne Gore! Crkva me šalje k vama. Dolazim otvorena srca, zahvalan svim predšasnicima, biskupima Crkve u Kotoru. Nisam prvi iz ovih krajeva. Rado se danas posebno sjećam biskupa Marka koji je u ime biskupa Čule primio moju zamolbu za sjemenište, kao i za bogosloviju. Ostao mi je u nezaboravnoj uspomeni.

Poštovana braćo i sestre, hvala vam za svjedočanstvo vjere koje svakodnevno živite, hvala vam za molitve koje upućujete i koje ćete nastaviti upućivati i za mene svoga pastira. Bog nas je sve po krštenju pozvao u svoju Crkvu da zajedno svjedočimo da Bog jest ljubav, da živimo od te ljubavi i da za tu ljubav stavimo na raspolaganje svoje duhovne i tjelesne snage. Živjeti kršćansku ljubav naš je identitet. Stoga, pođimo zajedno i svjedočimo ljubav Božju svim srcem i svim žarom. Papa Franjo poziva da se oslonimo na Boga i na snagu njegove ljubavi, gledajući u križ prihvatiti da je Bog ljubav.

Sveci i blaženici drage Boke obilježili su svoje vrijeme svetošću, neki od njih nisu žalili ni svoga vlastitoga života. Neka nas prati zagovor sv. Tripuna, mučenika, koji je položio svoj kršćanski ispit svjedočanstvom vjere pred križem; neka nas zagovora sv. Leopold veliki ispovjednik, zaljubljenik u sakrament sv. ispovijedi i veliki zagovornik jedinstva Crkve na Istoku i na Zapadu. Neka nas zagovora bl. Gracije od Mula, veliki poklonik Presvete Euharistije; zagovor bl. Ozane Kotorke, ponizne i jednostavne dominikanske trećoredice, kao i zagovor svih Božjih ugodnika, napose zagovor nebeske Majke Marije, Gospe od Škrpjela, Gospe od milosti; Gospe Ratačke, koja je uvijek ista i jedina Majka Crkve, Zvijezda mora, koja nas ujedinjuje i vodi svome Sinu, našemu Spasitelju.

Božji ugodnici, koje spomenuh, zajedno s Majkom Marijom išli su u susret svome Bogu, i svojim životom posvjedočili da se oni koji idu Bogu ne udaljavaju od ljudi. Po njihovu primjeru danas se uputimo jedni prema drugima. Rado se susrećimo te jednoga srca i duše svjedočimo: Bog je ljubav, tko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje i Bog u njemu (1 Iv 4,16).