Zahvalni govor nadbiskupa Vukšića na završetku mise i liturgijskog uvođenja u službu vrhbosanskoga nadbiskupa

Poštovani i dragi sudionici euharistijskog slavlja!
Uzoriti gospodine kardinale, braćo nadbiskupi, biskupi, provincijali i svi svećenici!
Seine Exzellenz Herr Bischof und die anderen deutschsprachigen Gäste!
Reverendissimo l’incaricato d’affari della Nunziatura apostolica e altri presenti di lingua italiana!
Drage sestre provincijalke, svi redovnici, redovnice, bogoslovi i ostali Kristovi vjernici!
Dragi predstavnici Srpske pravoslavne Crkve, Islamske zajednice, Židovske vjerske zajednice, predstavnici civilnih i vojnih vlasti te diplomatskoga kora u našoj zemlji!

Zahvaljujem Gospodinu Bogu za sve njegove blagoslove: za prijašnje, za današnje i za sve što će uslijediti do kraja ovozemaljskoga života. Danas mu pak posebice zahvaljujem za vas, vašu prisutnost i vaše molitve. Sve vas najsrdačnije pozdravljam i molim ga da vas uvijek prati svojim blagoslovom.

Uime svih okupljenih najsrdačnije pozdravljam kardinala Vinka Puljića i zahvaljujem mu za mnoge godine vjernoga služenja Crkvi Božjoj u ovoj Nadbiskupiji sa željom da mu dragi Bog udijeli dobro zdravlje kako bi u radosti mogao nastaviti činiti dobro.

I.

Ovih dana tiskana je knjiga s naslovom „Mačeve u plugove a koplja u srpove“. Te riječi, posuđene iz knjige proroka Izaije, dio su vizije o vječnom miru među narodima (usp. Iz 2,1‐2). One su ujedno i usrdna molitva u sadašnjim prilikama za mir u našoj zemlji; da se u našemu društvu smire napetosti i započne civiliziran način komuniciranja te se sȁmo u dijalogu rješavaju nesporazumi i počne odgovorno raditi za dobro svakoga čovjeka i naroda. Jer nikomu nije dobro dok se čuju oštri verbalni mačevi i osjećaju ubodi koplja uvreda što u brojnim ljudima nameće bojazan, a ponegdje i strah, da bi mir mogao biti ugrožen na grub način. Samo u miru božansko se s ljudskim spaja! I samo kad se u društvu i državi poštuju prava čovjeka i kolektivna prava narodȃ, moguć je svaki napredak. U tom smislu trudit ću se, u okviru nadležnosti katoličkoga biskupa i svojih mogućnosti, uvijek doprinositi izgradnji mira i društvene sloge, ekumenskog i međureligijskog dijaloga, poštivanju dostojanstva i prava svakoga čovjeka i naroda. Radujem se suradnji sa svima koji će činiti jednako i molim Božji blagoslov kako bih, uz vašu pomoć, mogao biti glas Evanđelja i socijalnoga nauka Crkve.

II.

U ovoj svečanoj prigodi, s posebnim osjećajem poštovanja, pozdravljam vas drage Kristove vjernike, svećenike, redovnike, redovnice, bogoslove i sjemeništarce u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Želim biti skroman sluga volje Božje i vaših duhovnih potreba i, zajedno s vama i uz vašu pomoć i suradnju, biti prijatelj ljudi i svjedok kršćanske nade. U tom smislu želim s vama podijeliti samo nekoliko misli iz govora svetog Augustina, kojim se on obratio crkvenoj zajednici u povodu jedne od obljetnica svoje biskupske službe. S velikim poštovanjem i ljubavlju prema vama i prema ovom velikom učitelju duhovnosti i uzoru za biskupe, preuzimam ih kao svoje i ponavljam s njim: Dok strahujem od onoga što sam za vas, dotle me tješi ono što sam s vama. Za vas sam naime biskup, s vama sam kršćanin. Prvo je naziv primljene službe, a drugo milosti; prvo je izvor opasnosti, a drugo izvor spasenja. (…) Ako se dakle više radujem što sam s vama izbavljen, negoli što sam vama pretpostavljen, onda, kao što je Gospodin zapovjedio, bit ću uspješniji vaš sluga. (…) Zapravo gdje je veća ljubav, manji je napor. (…)

Meni će koristiti ako budem govorio stvari koje treba činiti, a vama ako budete vršili ono što čujete. Ako budemo mi za vas a vi za nas neprekidno molili sa savršenim osjećajem ljubavi, s Božjom pomoću sretno ćemo doći u vječno blaženstvo. Neka se udostoji udijeliti nam ga onaj koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.