Misu je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem, solinskim župnikom i dekanom don Rankom Vidovićem, rektorom Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu don Jurom Bjelišem i nadbiskupovim tajnikom don Gabrijelom Kamberom. Na početku misnoga slavlja nadbiskup je zahvalio Bogu na lijepo održanom Susretu obitelji u Solinu i svima koji su sudjelovali u organizaciji, od glavnoga Organizacijskog odbora do pododbora i njihovih voditelja, i svih koji su sudjelovali u organizaciji, a osobito volontera koji su veselo, razigrano, srdačno dali veliki obol cijelom Susretu kako bi on prošao u najboljem redu.

U propovijedi nadbiskup Barišić govorio je o Trećem nacionalnom susretu obitelji kao susretu s Gospodinom, susretu koji uvijek pomlađuje i koji potiče na nasljedovanje. U tom je svjetlu protumačio evanđeoski tekst u kojemu Isus govori „da se ne osvrćemo natrag, da pustimo mrtve da pokapaju svoje mrtve“. „Riječ je o Isusovu upozorenju na naše odgađanje nasljedovanja, Isus ne dopušta takva zatezanja budući da hitnost nasljedovanja isključuje svaki razlog opravdanja za to, pa i onaj možda najjači kao što je pokapanje roditelja“, pojasnio je nadbiskup. „Svi smo pozvani na nasljedovanje bilo kao suprug ili supruga, majka ili otac, redovnik ili redovnica, svi pripadamo jednoj velikoj obitelji – Crkvi“, kazao je nadbiskup te je izrazio nadu da su svi s ponosom sudjelovali u tom zajedničkom Susretu obitelji i da su osjetili u njemu zajedništvo i crkvenost, te da će s njega u svom srcu ponijeti brojne plodove obgrljene mišlju da je obitelj izvor života i radosti, kako je glasilo i geslo Susreta obitelji u Solinu.

Na kraju mise, koju je pjevanjem animirao VIS „Papa band“, riječ zahvale nadbiskupu uputio je župnik Gospe od Otoka u Solinu don Ranko Vidović, pozvavši sve na zajedničko druženje uz zakusku u novim prostorijama pastoralnoga centra. Potom je predstavio maturanticu Jelenu Ćubelić koja ulazi u samostan klarisa. Nadbiskup joj je mladenački čestitao davši joj „peticu“, a ispunjena crkva je njezinu odluku pozdravila dugim i glasnim pljeskom. Druženje se nastavilo uz pjesmu, a organizatori su priredili i tortu sa slikom loga Susreta.