Hodočasnici su sudjelovali u moljenju krunice Božjeg Milosrđa, adoraciji i slavlju euharistije na otvorenom, u lani uređenom Parku Milosrđa. Neki od njih na Ovčaru su, usprkos velikoj vrućini i temperaturi višoj od 35 °C, došli pješice – među njima i 20-ak hodočasnika iz 50 kilometara udaljenog Slavonskog Broda.

Misu je predslavio dekan Vinkovačkog dekanata i župnik marijanske župe u Vođincima preč. Ante Šiško.

Prečasni Šiško u propovijedi je govorio o otajstvu Božjeg Milosrđa – najvećoj osobini Nebeskog Oca prema ljudima. „Milosrdni Isus danas ovdje na Ovčari gleda u srce svakoga od nas. Srce, koje je počesto kameno, koje treba biti omekšano Božjom milošću“, ustvrdio je.

Ispričao je kako je na poseban način iskusio Božje Milosrđe na djelu prije tri godine kada je imao priliku krstiti jednog starijeg župljanina koji je bio na rubu života. „Naišao sam na razboritog čovjeka, koji ima iskrenu želju biti kršten. Krstio sam ga, pričestio i krizmao. Nakon dva dana taj je čovjek preminuo. I danas sa sigurnošću mogu ovdje reći da je sada u Nebu! Zašto? Zato što su mu po krsnoj milosti obrisani svi grijesi! Kako je to moguće? Mi se trudimo iz dana u dan kroz razne pobožnosti i vjernički hod doći do svetog Petra nadajući se da će nas progurati kroz čistilište i otvoriti nam vrata raja, a vidi ovoga, dođe jedan svećenik, poškropi ga blagoslovljenom vodom, krsti ga u ime Oca, Sina i Duha Svetoga i on – ravno u Nebo! Tad sam shvatio da je naš Bog silno Milosrđe, i da je potrebit sam jedan trenutak našeg otvorenog srca da Bog uđe u njega, preobrazi ga i privuče sebi. To se dogodilo s ovim čovjekom“, posvjedočio je prečasni Ante.

No, upozorio je da za takvu preobrazbu nije ključno, premda je pohvalno, biti pobožan. Pobožnost je samo sredstvo, a najvažnije je biti duhovan, poručio je okupljenim vjernicima. Naveo je da je Isus po sv. Faustini objasnio dva temeljna stava čovjekova srca; prvo – pouzdanje u Božje Milosrđe i drugo – iskazivanje milosrđa prema bližnjemu.

„Lako se pouzdavati u Boga kad nam sve dobro ide u životu. No, koliko se pouzdajemo u Njega kada naiđu životne oluje i kušnje ovoga svijeta? Došao si ovdje danas tražiti Božje Milosrđe, no, jesi li s nekim u velikoj zavadi? Razgovaraš li sa svojim susjednom, kakav ti je odnos s bratom ili sestrom, njeguješ li oprosni duh i čežnju da budeš duhovan i slobodan iznutra po praštanju? Iskazuješ li milosrđe prema bližnjemu djelima, riječju i molitvom?“, propitivao je župnik okupljene hodočasnike.

Tumačeći nedjeljno Evanđelje koje je u znaku olujnoga mora, poistovjetio je reakcije svakoga današnjeg vjernika s onima Isusovih učenika dok On, miran, spava u lađi na podivljalim valovima. „Svi smo mi u toj lađi. I onda kada zapušu vjetrovi i nastanu oluje. Životne oluje svakog od nas. Kad nastupe te oluje, mislimo kako Isus spava, da ne čuje naše vapaje i molitve. Što trebamo tada činiti. Pa, probuditi Isusa. Kako? Pa, vjerom! A vjera je Božji dar. Ali, mi reagiramo poput preplašenih Isusovih učenika. Najprije pozivamo Boga na red, optužujemo ga da ne uslišava naše molitve i dopušta strahove i patnje i mislimo da smo pametniji od Boga. Kao da On ne zna što je najbolje za nas. I ta dimenzija je neprestana od svih vremena do danas, čak i dok molimo. A, Isus se budi i poručuje njima tada, ali i svima nama danas: Zašto ste bojažljivi? Kako nemate vjere? Vjera je ključ da bismo razumjeli Gospodina , njegova djela u našem životu koje i ne primijetimo počesto, pa i dok haraju oluje u našem životu“, istakno je preč. Šiško.

Zaključio je da se mogu izvući tri ključne poruke i pouke. Prvo: cilj našega životnog puta je biti s Isusom, jer bit kršćanstva je susresti Isusa i dopustiti da nas taj susret preobrazi; drugo: imati povjerenja i pouzdanja da je On s nama u svim našim olujama, te se nikada predavati, pa ni onda kada voda dođe do grla; i treće: kad mislimo da Bog spava, On i u snu misli na svakog od nas! „Neka ta istina odjekne u svakome srcu koje kuca. I neka to bude tvoj i moj novi početak!“, poručio je preč. Ante.

Suslavili su domaći župnik i upravitelj Svetišta na Ovčari vlč. Miro Tomas, župnik župe Vrpolje vlč. Mario Paradžik i župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Slavonskom Brodu vlč. Krunoslav Karas. Posluživao je trajni đakon đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Ivan Tutiš.

Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti župni zbor Župe Kraljice svete Krunice u Vođincima.

Brojni su vjernici iskoristili prigodu za pomirenje s Gospodnom u sakramentu ispovijedi, za što im je na raspolaganju bilo 20-ak svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Klanjanje pred Presvetim prije mise predmolio je đakon Tutiš, a pjevali su Zvonimir Kalić i bend Noel iz Đakova.