Svećenici su zajedno s gospićko-senjskim biskupom Zdenkom Križićem najprije u crkvi slavili misu, kojom su zahvalili Bogu za dar Gospićko-senjske biskupije, ali i prosili Majku Božju od Krasna za zagovor i zaštitu u svećeničkom poslanju.

Umjesto uobičajene propovijedi, biskup Križić održao je izlaganje o temi „Događaj Navještenja“. U uvodu homilije biskup Križić istaknuo je: „U prigodi našeg svećeničkog hodočašća Gospi Krasnarskoj, zaštitnici naše biskupije, imamo uvijek za razmatranje neku marijansku tematiku. Do sada su to bile teme: 2017.: „Marija i Duh Sveti“; 2018.: „Marija u štovanju Crkve“; 2019.: „Marija u spisima otaca“; 2020.: „Marijin ‘Veliča’“; 2021.: susret je bio u Ogulinskim Oštarijama povodom 500 godina razaranja tog marijanskog svetišta „Gospe od Čudesa“, pa smo za temu uzeli „Kanu“ gdje je Isus učinio prvo čudo“.

Zatim je pojasnio kako u Lukinu evanđelju imamo dva događaja Navještenja koji se događaju posredstvom jednog te istog anđela Gabrijela. Ta dva događaja vezana su uz Zahariju i Mariju koji su u središtu. Jedina razlika je u ambijentu. Zaharija se nalazi u Hramu i on ide u kuću Božju, a kod Marije anđeo dolazi u njezinu kuću. Za Zaharijina sina Ivana se ne kaže da je ikada bio u Hramu, dok je Marijin sin Isus u Hramu bio mnogo puta.

„S Isusom se događa promjena: glavni hram postaje čovjek i njegova nutrina, a Bog sišavši među ljude, postavši čovjekom, ne čeka ljude u hramu nego im ide u susret. Stav i ponašanje anđela prema Zahariji i Mariji je dosta različit. Zahariji, zbog njegovih sumnji i nepovjerenja, prijeti; dok je kod Marijina navještaja sve u ozračju radosti.

Marijin i Zaharijin stav su različiti. Zaharija ne vjeruje da će dobiti dijete jer su on i njegova žena osobe poodmakle dobi. Zaharija, kao svećenik i poznavatelj Pisma, dobro zna da su se takve stvari u povijesti spasenja događale. Nije moguće da se on ne bi sjetio slučaja Abrahama i Sare, ili Ane majke Samuelove. Zaharija zasigurno sve to zna, ali ne vjeruje da će se i u njegovu slučaju takvo nešto dogoditi. Zato biva kažnjen.

Marijino pitanje nije znak nevjere, nego ona jednostavno ne zna kako će se to dogoditi. Ono što se njoj naviješta nije se dogodilo nikada u povijesti spasenja”, istaknuo je biskup Križić. “Događaj susreta anđela i Marije događa se u ozračju punom radosti koja je istaknuta u anđelovom pozdravu: “Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom“. Pozdrav je neuobičajen: „haire“: raduj se, kliči. Obično se pozdravlja sa „shalom“. Zaharija nije pozdravljen nikakvim posebnim pozdravom.

Taj pozdrav „haire“ ima mesijansko značenje. Svaki puta kada se u Bibliji pojavi ima to značenje što je najprepoznatljivije u tekstovima proroka Sofonije (3,14-15) i proroka Zaharije (9,9). Anđeo Mariji, uz pozdrav, poručuje da je “milosti puna” i da je ona osoba posebne Božje naklonosti. Također, riječima “Gospodin je s tobom” naviješta joj sigurnost Božje blizine. Kada Bog traži od osobe neko posebno poslanje najčešće je prva reakcija strah i odbijanje, osjećaj osobe da je to poslanje nadilazi. Zato Bog daje jamstvo svoje blizine te na taj način poruči osobi: „Znam da to ne možeš svojim sposobnostima, ali sa mnom je sve to moguće“. Marija je razmišljala što znače ove anđelove riječi. Navještaj je velik i previše nejasan pa je kod Marije više prisutan strah nego li radost na koju je pozvana. No, anđeo ju hrabri s riječima “Ne boj se”.

Zatim joj anđeo naviješta da će začeti i roditi sina kome će nadjenuti ime Isus. Marija opet spontano reagira i pita: “Kako će to biti jer se ja ne sastajem s mužem?”. Različite su interpretacije kod brojnih egzegeta oko ove rečenice. Dva su kamena spoticanja: 1. Je li Marija imala nakanu ostati djevica ili nije? 2. Je li već prije dala neki zavjet djevičanstva ili nije? Neki nalaze dokaz toga u Marijinu odgovoru: „Kako će to biti kada ja muža ne poznajem“, ili „Kako će to biti kada se ja ne sastajem s mužem?“ Neki egzegete to tumače kao neki nesporazum između Marije i anđela u smislu da je Marija pomislila da joj anđeo naviješta začeće koje se već dogodilo. Stoga i njezina objekcija: „Kako će to biti kada konzumacije braka još nije bilo?“ Tako neki egzegete zaključuju da je Marija imala nakanu konzumirati brak. Jer, ona kaže da ne poznaje muža, a ne da neće nikada upoznati muža.

Neki drugi iznose druge argumente. Po njima sama činjenica da je Marija pristala na brak s Josipom, znači da nije računala s tim da bi ostala djevica. Jer, kako bi mogla dati Bogu zavjet djevičanstva, a onda stupiti u brak? Osim toga, tvrde isti, u Izraelu djevičanstvo nije bilo nikakav ideal, nego više sramota jednaka sterilnosti. Poznata nam je izjava Elizabete, majke Ivana Krstitelja, koja nakon što je zatrudnjela zahvaljuje Bogu što „se udostojao skinuti s mene sramotu među ljudima“. Ne imati poroda značilo je biti bez blagoslova. U Izraelu je brak imao i jedan važan vjerski cilj: očekivanje svakoga da će Mesija možda doći iz njegova potomstva. A ako nemaš potomstva, onda te mogućnosti nema.

Što kažu oni koji se ne slažu sa navedenim argumentima? Prije svega ne prihvaćaju to da se anđeo i Marija nisu razumjeli. Jer, kada je Bog dolazio nekoj osobi s posebnom porukom uvijek je želio da osoba shvati poruku. Ako je ne shvaća onda nema moralne odgovornosti poruku izvršiti. Osim toga, anđeo je bio jasan kada je rekao da će Marija začeti, te stoga nije moguće da je Marija razumjela kako je već začela. Teško je prihvatiti da je Marija tek nakon anđelovih riječi donijela odluku da učini zavjet djevičanstva. Anđeo joj samo naviješta začeće i rođenje djeteta, i nema nikakve aluzije da bi ona sada trebala učiniti zavjet djevičanstva! Anđeo bi joj valjda to izričito rekao. Bilo bi malo čudno da jedan dio navještaja bude jasan i izričit, a drugi dio unutarnji i intiman.

Nadalje: da je Marija imala nakanu konzumirati brak s Josipom, smiješno je onda njezino pitanje: „Kako će to biti?“ Kada je anđeo naviještao rođenje djeteta Abrahamu, majci Samuelovoj ili Zahariji, nitko od njih nije pitao: ‘kako će to biti?’ Zna se kako će biti. Ostaje pitanje: zašto je Marija prihvatila brak s Josipom ako je prije položila zavjet djevičanstva? Odgovor na ovo pitanje nije lagan. Bilo je dosta površnih odgovora kao što je naprimjer pretpostavka da je Marija bila prisiljena na brak od roditelja jer je za roditelje bila sramota ako imaju kći koja se nije mogla udati. No, ovdje smo pred određenim misterijem. Prije svega ne znamo što je sve Marija prije proživljavala u svom odrastanju i na koji način ju je Bog vodio? Jer, ona je začeta bez grijeha, puna je milosti, pa je i njezin put odrastanja morao biti poseban, i ljudski govoreći, misteriozan.

Je li Marija prihvatila brak jer je spoznala da je to volja Božja? Možda je spoznala da će brak biti zaštita njezinu djevičanstvu, a u javnosti će posve legalizirati Isusovo rođenje? Da je rodila dijete izvan braka bila bi tretirana kao prostitutka. Možda je imala Božje jamstvo da će Josip respektirati njezino djevičanstvo? Sve su to neke od mogućnosti. Kada Bog od osobe traži nešto veliko, on sam je onaj koji stvari vodi. Osobu nadahnjuje, upućuje, prosvjetljuje. On stvara sve potrebne uvjete”, istaknuo je biskup Križić.

Zatim je biskup, govoreći o djevičanstvu, protumačio praksu drugih naroda i civilizacija toga vremena koji su također njegovali praksu djevičanskog načina života te na takav način života nisu gledali negativno već kao najprikladniji status za služenje i predanje Bogu u potpunosti. Biskup je svoju homiliju zaključio tumačenjem anđelova odgovora na Marijino pitanje: „Duh Sveti sići će na tebe, sila Previšnjeg zasjenit će te, zato će se dijete koje ćeš roditi, zvati svetim, Sinom Božjim“. Je li Marija razumjela sve ove riječi? Zasigurno nije, jer ni Bog nije htio da to ona sve razumije.

Prije svega nije do kraja razumjela to da će dijete biti Sin Božji. Jer, to u Bibliji nije nikada imalo značenje kakvo sada dobiva. Znamo da prorok Natan govori o Davidovu potomku kao „sinu Božjem“. Veli se: „Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin“. Svatko je tada razumio da se govori o Salomonu. To nalazimo i kod Psalmiste: „Ti si sin moj, danas te rodih“. U knjizi Mudrosti se vidi kako je bilo uvriježeno nazivati pravednika Božjim sinom (2,18). Mesija je za Židove „sin Božji“ snagom jednog posebnog odnosa s Bogom i posebne Božje zaštite, ali ne kao istinski Sin Božji, jer je Bog jedan i tu je bit njihove vjere. Tako je vjerojatno i Marija razmišljala. Znala je da je Isus Sin Božji, ali ne zna da je božanske naravi. Jer da je to znala izgubila bi svaku majčinsku spontanost” zaključio je biskup Križić.

U drugom dijelu susreta biskup Križić izvjestio je svećenike o trenutačnom stanju u Gospićko-senjskoj biskupiji te nekim planovima za buduće razdoblje. Susret je završen zajedničkim blagovanjem i druženjem.