Program obilježavanja odvijao se pod geslom „Kamen odbačeni postade kamen zaglavni“, a započeo je u subotu u jutarnjim satima u Svetištu Gospe Sinjske pozdravima, molitvom krunice, nagovorom, katehezom, svjedočanstvom i svetom misom. Nastavljen je u popodnevnim satima u dvorani Osnovne škole Trilj također bogatim sadržajem: molitvom krunice Božjeg milosrđa, predstavom, plesovima i svjedočanstvima te prigodnim večernjim programom.

Središnji dio proslave bilo je misno slavlje koje je u nedjelju 29. svibnja u dvorani Osnovne škole Trilj predvodio umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u zajedništvu s duhovnikom Zajednice don Ivanom Filipovićem i ostalim svećenicima iz Hrvatske i inozemstva.

Nadbiskup je u propovijedi govorio o tome da Bog nikada ne odustaje od čovjeka i da ima plan s njim.

Isusova molitva: „Oče, ne molim te samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ povjerovati u mene“ uključuje svakoga od nas ovdje nazočnih. Njegova molitva je trajnost, ona je živa i osobna. Gospodin je molio i za Stjepana, prvog mučenika, mladića kojega su izbacili, odbacili, kamenovali, a ta molitva Gospodinova bila je djelatna u Stjepanovu životu – kazao je mons. Barišić.

Nadalje je naveo nekoliko primjera onih koji su povjerovali u Boga gledajući one koji progonjeni trpe i pri tome praštaju. Isus na Križu na Kalvariji oprašta onima koji ga razapinju. Satnik, koji je vidio kako Isus umire ne proklinjući i ne prijeteći već opraštajući, posvjedoči da je Isus Sin Božji. Stjepan, također, moli Boga za svoje progonitelje. Taj Stjepanov primjer zahvatio je mladića Savla koji se obraća i postaje Pavao.

U tom svjetlu nadbiskup je kazao da se mnogi mogu prepoznati u onima koji su odbačeni, izbačeni, osuđeni pa i od vlastite obitelji, a osobito od društva. Međutim, ipak nam je netko pružio ruku, dobru riječ, otvorio vrata i srce, te nas tako vratio u život. Mladić Savao bio je zarobljen ideologijom i stilom života a kasnije milošću Božjom postaje Pavao, oduševljeni navjestitelj Isusa Krista.

Mons. Barišić je u nastavku govorio o obraćenju Johna Newton koji je napisao pjesmu „Milost – Amazing Grace“. Tekst pjesme govori o iskupljenju i kajanju Johna Newtona zbog svoje robovlasničke prošlosti, a melodiju je, navodno, čuo od svojih robova. Citirajući riječi pjesme: „Milost koja sve vodi nas, daje snagu i mir. Oživjela je život moj, bijah slijep, a sad vidim“, naglasio je da su zahvaljujući čudesnoj milosti mnogi slijepci progledali. Također je istaknuo da bi bilo dobro kad bi oni koji trguju drogom, ljudima, kockom – onim što zarobljava mlade, doživjeli brodolom života i preobratili se uvidjevši da ne mogu graditi život na propasti i smrti drugih.

„Potrebni smo milosti Božje, njegove milosne ruke. Vi o tome svjedočite. Sestra Elvira je osjetila potrebu pomoći rubnima“, kazao je umirovljeni nadbiskup. Podsjetio je da su kroz Zajednicu Cenacolo u Ugljanima prošli brojni osamljeni, izgubljeni, odbačeni mladići koji su od šikare napravili biljno naselje, od ruševine lijepu kuću.

„Svatko od nas je kamen koji treba umjetnički obraditi i ugraditi u kamen kuće, doma. Tesati i odbaciti toliko toga da bismo se mogli ugraditi u svoje zajednice, društvo“, kazao je mons. Barišić poručivši da se u svakom čovjeku kriju različite sposobnosti. Savao je otkrio da može biti Pavao. Gospodin nas nije ostavio same, poslao nam je svoga Duha i dao nam nadu da ćemo i mi biti s Njim i odraz njegove slave u tom zajedništvu Oca, Sina i Duha Svetoga. Program se nastavio poslije ručka molitvom i zahvalama.

Talijanska redovnica Elvira Petrozzi utemeljila je 1983. godine Zajednicu „Cenacolo“. Bio je to odgovor Božje ljubavi na očajan krik brojnih mladih, umornih, razočaranih, ovisnika i neovisnika, u potrazi za radošću i pravim smislom života. U Hrvatskoj Zajednica „Cenacolo“ djeluje od 1992. godine te ima sedam muških i jedna ženska zajednica i to u Ugljanima, Varaždinu, Biogradu, Aljmašu, Gračanima i Vrbovcu. Svoju je čestitku uz ostale uputio i jedan od najbližih suradnika s. Elvire don Stefano Aragno, talijanski svećenik i prvi duhovnik zajednice „Cenacolo“ u Italiji.