Nakon molitve sudionike je pozdravio predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.

Govoreći o interdisciplinarnosti, nadbiskup Hranić rekao je da su vjeroučitelji ti koji čine iskorake iz njima vlastitoga područja, Katoličkog vjeronauka u školi te otvoreno, na temelju stručnih kompetencija, idu ususret drugim predmetima, često istoj stvarnosti, prikazivanoj na različite načine.

„Nužnost takve povezanosti, interdisciplinarnosti unutar odgojno-obrazovnog sustava, vi potvrđujete svojim radom i životom, duboko svjesni vašega vlastitoga identiteta kao vjernika, ali i identiteta Katoličkog vjeronauka kao predmeta. Na tom stalnom i uvijek novom prikazu Božjega kraljevstva na zemlji, najiskrenije zahvaljujem“, kazao je mons. Hranić vjeroučiteljima.

Osvrnuvši se na temu Katehetske škole „Interdisciplinarnost u nastavi vjeronauka u srednjim školama“, nadbiskup je primijetio da ona ima više ciljeva, oblikovanih i artikuliranih kroz prizmu korelacije Katoličkoga vjeronauka s različitim drugim predmetima.

„Predmeti u školama dio su jedinstvene stvarnosti u kojoj živimo. Oni su poput iskri, koje, svaki iz svoje perspektive i svoje svrhe, osvjetljuju jedinstvenu stvarnost u kojoj živimo. Ti se predmeti međusobno mogu – u svojim sadržajima – nadopunjavati; također se mogu sučeljavati i tako pridonositi jasnijoj slici učenika te ih voditi do njihovog cjelovitijeg shvaćanja stvarnosti te do zrelijih, osobnih odluka. Ipak, kolikogod je ta interdisciplinarnost poželjna, ona je u određenom smislu i osjetljivo područje moguće relativizacije svih sadržaja. Kako do toga ne bi došlo, potrebno je uvijek poštovati identitet svakoga predmeta, pri čemu nikada ne smijemo zaboraviti onu vrijednost Katoličkoga vjeronauka, kojemu je cilj voditi učenike do zrelosti kršćanske vjere. Biti zreo vjernik znači živjeti ukorijenjen u duboko prijateljstvo s Isusom Kristom, jedinom pravom i istinskom mjerom ispunjenosti kršćanskoga života“, pojasnio je nadbiskup.

Mons. Hranić istaknuo je da je korelacija kao didaktički princip na kojemu počiva smisao interdisciplinarnosti, danas potrebna više nego ikada.

„Osim što pokazuje prihvaćanje i autonomiju svakoga od postojećih predmeta, pri čemu se čuva njihova neovisnost, korelacija nas poučava i borbi protiv ignoriranja drukčijeg! Ignoriranje drugoga, drukčijeg, nije ništa drugo nego praktični znak individualizma i egoizma, što nam često kao stil života nameće stvarnost u kojoj živimo. No, to nam istodobno nameće i sustav odgoja i obrazovanja, pokušavajući pripremiti učenike za konkurentnost na tržištu rada, te pri tom često prenaglašava uspjeh, visoku ocjenu, pribjegava sustavu eliminacije drugoga te križa onaj ‘i’, koji povezuje više ljudi i više stvarnosti. U tom je smislu korelacija, interdisciplinarnost u osnovnim, ali posebno u srednjim školama, prvi korak prema kulturi prihvaćanja drukčijeg i drugoga u njegovu identitetu, u njegovoj neovisnosti. To je korijen one kulture prihvaćanja, koja se u potpunosti očituje u životu s Kristom, koji je ‘sve u svemu’“, zaključio je nadbiskup Hranić.

Dr. Ana s. Thea Filipović nakon uvodnih pozdrava okupljenim predavačima, voditeljima pedagoških radionica i vjeroučiteljima, primijetila je da se posljednjih godina interdisciplinarnost poima kao “postulat koji svoje mjesto sve više zauzima u znanstvenim raspravama kao i u svakodnevnoj odgojno-obrazovnoj pa tako i vjeronaučnoj praksi. Kako razumjeti čovjeka i svijet oko sebe? Kako protumačiti procese Objave i Vjerovanja, hermeneutike vjere i života nego uz pomoć različitih pristupa znanja i disciplina. Potkraj 19. stoljeća svjedočimo sve većoj fragmentaciji znanstvenih disciplina koja je potaknuta brzim razvojem znanstvenih metoda. To ‘cjepkanje’ znanja obilježava i sliku znanosti i sveučilišta. Unutar znanstvenih i visokoškolskih zajednica stvorene su različite subkulture koje nastoje ustanoviti jaz koji onemogućuje povezivanje i dijalog. Ekstremna specijalizacija olakšava s jedne strane stjecanje znanja u određenom području, ali istodobno vodi do gubitka povezanosti, uvida i smisla šire cjeline. To pak onemogućuje pružanje adekvatnih i učinkovitih odgovora na složene zahtjeve i potrebe današnjega društva i svijeta koji se brzo mijenja. Posljednjih godina se čuju sve glasniji zahtjevi za suradnjom između različitih disciplina, kao i različitih centara kulture i znanja te za povezivanjem prirodnih, društvenih, humanističkih, tehničkih i umjetničkih istraživanja i spoznaja. Teologija se također nalazi pred tim izazovom”, naglasila je dr. Ana s. Thea Filipović.

Nakon pozdrava slijede predavanja i pedagoške radionice.

Katehetsku školu organiziraju Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije i Agencija za odgoj i obrazovanje.