Trodnevnica je započela pobožnošću Presvetom Srcu Isusovu koju je predmolio župnik fra Bojan Rizvan. Nakon pobožnosti uslijedio je nagovor predvoditelja trodnevnice fra Nikole Jurišića, župnog vikara s Humca.

Fra Nikola je na početku rekao kako bi se u svojim promišljanjima kroz tri dana zadržao na karakteristikama Kristova srca koje smo i mi sami pozvani usvajati u svom životu. Jedno od osobitih karakteristika jest strpljivost. Ponekad se u našem životu iskrivljeno razumijeva strpljivost Božja te je interpretiramo kao Božju sporost. „Bog ponekad ne čini onako kako smo mi zamislili želeći odmah i ovdje sva rješenja naših životnih poteškoća“, naglasio je fra Nikola te istaknuo kako se često dogodi da na sakrament pomirenja ljudi ne dolaze sa svojim grijesima nego sa svojim problemima.

„Često se susrećemo s pitanjima poput: ‘Koja je molitva potrebna da bi se drugi oko nas promijenili? Da bi se mogli riješiti nekih poroka? Problema, ovisnosti, razočarenja?’ Ne postoji takva molitva. Crkva nema takve molitve. Jer svjesni smo da nijedna promjena ipak ne dolazi preko noći. Brojni se ustrajno i često utječu dugim molitvama ne bi li zadobili uslišanje i tako promijenili svoje bližnje, a pritom kao da zaboravljaju na Božje vrijeme i njegovu milost. Ispunili smo život pobožnostima, a nismo ispunili srce strpljivošću koja zna čekati Božje vrijeme“, rekao je predvoditelj trodnevnice.

U nastavku promišljanja fra Nikola se osvrnuo na tri evanđeoska teksta iz Ivanova evanđelja u kojima se naglašava Božja sporost i vježbanje strpljivosti sudionika tih događaja. U tekstu koji govori o ozdravljenju hromoga kod kupališta Bethzatha naglasak je na dugom nizu godina koje je proveo u svojoj bolesti, a da pritom ne prigovara Kristu. Taj čovjek nije odustao od traženja zdravlja i nije postao nestrpljiv te se zato u njemu događa ispunjenje Kristova mesijanskog djelovanja. Kupalište Bethzatha za njega predstavlja nadu jer samo nada u lošim trenutcima našega života ima snagu pronijeti ono zrnce vjere koje može uroditi plodom ljubavi.

U drugom događaju Ivanova evanđelja na koji se osvrnuo propovjednik, a koji govori o uskrišenju Lazara, istaknuo je kako Krist na poziv Lazarovih sestara ne dolazi odmah u pomoć svojem prijatelju. Marta, izričući svoju bol o smrti brata, govori kako je on u grobu, ali za nju nije to samo grob gdje leži njezin brat, nego tamo leži i njezina nada da će se Kristovim dolaskom sve promijeniti, leži vjera u Kristovu moć, rekao je fra Nikola te naglasio kako valja vjerovati da bi se u našem životu dogodilo čudo uskrišenja. Zato je potrebno naučiti čekati jer kad nešto molimo, a Bog nam to ne uslišava, očito nam priprema nešto bolje. Zato je važno biti zahvalan Gospodinu i za one molitve koje nam nije uslišao.

U nastavku fra Nikola se osvrnuo i na iskustvo iz svoje mnogobrojne obitelji koja je nosila brojne poteškoće. Kako je otac bio zauzet poslom u građevini, tako je majka preuzela odgoj djece, ali su se počele javljati naznake ovisnosti o kocki i alkoholu kod oca. Zanimljivo je da majka nije dopuštala da se ocu prigovara zbog toga, nego ih je poticala na ustrajnu molitvu za promjenu očeva života. I ta se molitva ostvarila, ali ne za 15 sati ili dana, nego nakon 15 godina. Kroz čekanje Gospodin nas je učio strpljivosti kako bi nas iznenadio svojom ljubavlju i dobrotom, istaknuo je fra Nikola. U trećoj evanđeoskoj sceni koja govori o Petru i Andriji gdje Krist mijenja ime Petru, naglasio je kako nije Šimun preko noći postao Petar. Trebalo je puno vremena da ga Krist promjeni. „Ne može se preko noći postati svetac. Polako se čovjek, dan po dan, odriče stvari koje mu nisu potrebne i pušta Boga u svoje srce. Slično je i s našim tijelom“, istaknuo je fra Nikola „jer brzo se čovjek udeblja, ali kako je samo teško i naporno skinuti te kile. A s dušom ide još sporije“, naglasio je propovjednik te zaključio razmišljanje poticajem da budemo strpljivi s Bogom te ustrajni u molitvi s vjerom u čekanje Božje milosti.

Nakon nagovora, uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Nikola Jurišić u zajedništvu sa župnikom fra Bojanom Rizvanom i župnim vikarom fra Pavlom Ivićem. U homiliji se fra Nikola osvrnuo na naviještenu evanđeosku riječ te pozvao ljude na spremnost biranja uskoga puta koji uvodi u puninu. Istaknuo je opasnosti širokog puta koji je lagodan, ali koji vodi u propast, te našu borbu za ono što Gospodin od nas traži. Osim toga, spomenuo je i kako je biser koji Krist ne želi da ga bacamo pred svinje zapravo Kraljevstvo nebesko koje smo mi pozvani utjelovljivati ovdje na zemlji. Zato naš svakodnevni život mora biti vjerodostojan.

Prvi dan trodnevne priprave završio je euharistijskim klanjanjem, a cijeli večernji program svojim glasovima je uzveličao Zbor mladih Župe Presvetog Srca Isusova.