Otvaranju simpozija nazočili su: veliki kancelar Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu i splitsko-makarski nadbiskup koadjutor mons. dr. Dražen Kutleša, rektor splitskoga Sveučilišta prof. dr. Dragan Ljutić, dekan KBF-a u Splitu prof. dr. Mladen Parlov, predsjednik Znanstveno-umjetničkog odbora simpozija dr. Mihael Prović te predavači na simpoziju.

Fra Ivan Lukačić (Šibenik, o. 1585. – Split, 20. rujna 1648.), bio je kapelnik splitske katedrale i gvardijan samostana Sv. Frane na obali gdje je i pokopan uz Marka Marulića. Lukačić je ranobarokni skladatelj koji je prije 400 godina (1620. – 2020.) u Veneciji tiskao svoju zbirku pjesama „Sacrae cantiones“  svoju jedinu sačuvanu zbirku skladbi, pronađenu u Jagiellonskoj biblioteci u Krakovu, Poljska.

Svojim životom i djelovanjem ostavio je trag u našem crkvenom, kulturnom i društvenom životu

Pozdravivši nazočne, veliki kancelar KBF-a u Splitu dr. Dražen Kutleša čestitao je organizatoru istaknuvši da je velika stvar izvući iz zaborava i predstaviti javnosti osobe koja su svojim životom i djelovanjem ostavile trag u našem crkvenom, kulturnom i društvenom životu a nepravedno su potisnute u zaborav. Osobito kad je riječi o svećeniku kao što je to bio kapelnik splitske prvostolnice Ivan Lukačić. Zaželio je svim sudionicima simpozija uspjeh u daljnjem radu. Rektor splitskog Sveučilišta prof. dr. Dragan Ljutić je naglasio odličnu suradnju Sveučilišta i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta i kroz razne zajedničke projekte.
Istaknuo je važnost njegovanja tradicije kazavši: “400 godina od izdanja Lukačićeve zbirke velika je stvar za duhovni, humanistički i kulturološki pogled Splita i Dalmacije. Čestitam na ovom projektu i radujem se sljedećim projektima. Ovakvi projekti su važni za naše Sveučilište, naš grad, našu regiju i našu domovinu Hrvatsku”.

Dekan KBF-a u Splitu prof. dr. Mladen Parlov je, između ostaloga, kazao: „’Tko pjeva dvostruko moli’ – vjerujem kako je ova augustinovska misao pratila Lukačića dok je skladao svoje motete i dok je zborom ravnao, svjestan kako ‘bogoslužni čin poprima plemenitiji oblik kad se službe Božje svečano slave pjevanjem’ (SC 113). Lukačić je, kao svećenik i teolog, znao kako je služba Božja ulaženje vječne svjetlosti i zvuka Božje radosti u naš svijet, a istodobno je i naše doticanje s tješiteljskim sjajem toga svjetla. Tom božanskom sjaju i radosti stavio se je posve na raspolaganje te je tolikima donio utjehu i okrjepu.“ Poželio je svima da postanu najizvrsnija melodija koja druge nadahnjuje a Boga proslavlja te je proglasio skup otvorenim.

Ne znamo gdje su sve nastale Lukačićeve skladbe, mnogo detalja nam nedostaju o njegovom životu

Predsjednik Znanstveno-umjetničkog odbora dr. sc. Mihael Prović podsjetio je na početke ovoga projekta kazavši: „Prije godinu dana započeli smo razgovore o proslavi 400. obljetnice izdanja Lukačićeve zbirke ‘Sacrae cantiones’. U dogovoru sa dr. sc. Sarom Dodig Baučić, voditeljicom ansambla ‘Musica Adriatica’ došli smo na ideju napraviti koncert u katedrali kako bi se čulo svih tih 27 Lukačićevih skladbi. Ne znamo gdje su sve nastale njegove skladbe i mnogo je povijesnih detalja koji nam nedostaju o njegovom životu i glazbi, pa smo mislili da bi bilo dobro okupiti eminentne ljude i progovoriti više o Lukačićevu životu i djelu.. Koncert smo upriličili prošle godine pred Božić, a sada organizirali znanstveno-umjetnički simpozij.“
Znanstveni dio programa okupit će eminentne stručnjake koji će iz različitih kutova promatranja ujediniti i povezati brojne aspekte Lukačićeva djelovanja, kao i važnost koja ovom skladatelju pripada, kako u nacionalnoj, tako i u europskoj glazbenoj povijesti. Glazbene radionice odvijat će se u Katedrali sv. Dujma pod vodstvom domaćih i inozemnih umjetnika. Na kraju simpozija bit će predstavljen i nosač zvuka 27 Lukačićevih moteta u izvedbi međunarodnog ansambla „Musica Adriatica“.

Glazbeni arhiv splitske prvostolnice je jedan biser grada Splita, koji je još neotkriven

„Nadam se da ćemo kroz znanstveno-umjetnički dio upoznati i Lukačića i njegovu glazbu, povijest grada Splita i katedrale i da ćemo obogaćeni nastaviti u ovom radu i s drugim skladateljima. Naš arhiv je uistinu bogat glazbenim jedinicama koje su zakopane. Glazbeni arhiv splitske prvostolnice je jedan biser grada Splita, koji je još neotkriven“, zaključio je dr. Prović.

Potom su uslijedila predavanja. Prof. dr. sc. Ennio Stipčević, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe napisao je predavanje o temi „Ivan Lukačić u svjetlu starijih i novijih spoznaja“. Budući da nije mogao nazočiti, njegovo je predavanje pročitala Danijela Musulin. Rad donosi pregled Lukačićeva života i djelovanja te pogled u njegovu jedinu poznatu zbirku „Sacrae cantiones“ (Venetiis: sub signo Gardani, 1620). Na temelju dosadašnjih istraživanja, koja je sredinom 30-ih godina prošloga stoljeća inaugurirao Dragan Plamenac, moguće je danas o Lukačiću i njegovoj glazbi pružiti vrlo necjelovitu sliku.

Štoviše, pokazuje se da ne posjedujemo pouzdane odgovore na neka važna pitanja iz Lukačićeva života, a slabo nam je poznata recepcija njegovih moteta u Splitu i Dalmaciji, dakle u sredini u kojoj je, nakon studija u Italiji, živio i radio. Zbog toga u radu o Lukačiću nudimo nisku fragmentarnih zabilješki, ističe u svom predavanju dr. Stipčević.
Doc. dr. sc. Radoslav Bužančić, Konzervatorski odjel Split, govorio je o temi „Splitska katedrala u doba Ivana Lukačića“. Početak 17. st. splitska je katedrala dočekala u starom romaničkom ruhu, sa svetištem koje je tijekom 15. i 16. st. preuređeno u kasnogotičkoj pregradnji po zamisli Bonina Milanca. Stoljeće koje je prethodilo pojavi fra Ivana Lukačića, u osvit pojave baroknog stila, obilježeno je teškim stradanjima grada u osmanskim provalama. Splitsku katedralu pohodio je tada vizitator Augustin Valier, koji je nadbiskupa Markantuna de Dominisa, znamenitog fizičara i teologa, potaknuo na proširenje prvostolnice dogradnjom kora. Pothvat je dovršio njegov nasljednik nadbiskup Sforza Ponzoni (1616. – 1640.).

Životopis fra Ivana Lukačića

Njegova je zasluga i dovođenje fra Ivana Lukačića na mjesto dirigenta i orguljaša stolne crkve u Splitu 1618. godine, koji je na toj službi ostao gotovo 30 godina, do svoje smrti 1648. Baroknu glazbu slijedilo je slikarstvo brojnih slikara tog doba koji su ukrasili nišu novog oltara i kor, među kojima je najznačajniji Lukačićev suvremenik Matej Pončun, istaknuo je, između ostaloga, dr. Bužančić. Simpozij se nastavlja u petak, 13. studenoga u 9 sati u katedrali sv. Dujma u Splitu.

Lukačićev točan datum rođenja nije poznat; 1587. kršten je u Šibeniku gdje se vjeruje da je rođen. Deset godina kasnije stupio je u franjevački red kada je prihvatio svoje redovničko ime Ivan. 1600. poslan je u Italiju gdje je studirao teologiju i glazbu. 1612. godine potpisao se kao baccalaureus, dok mu je 23. ožujka 1615. u Rimu dodijeljen stupanj magistra glazbe (magistar glazbe). 1614. sudjelovao je kao kapelnik na blagdanu Svetog Jeronima u crkvi Svetog Jeronima u Rimu.

U Šibenik se vratio 1618. godine, a dvije godine kasnije preselio se u Split, gdje je postao prior franjevačkog samostana, uz to što je bio ravnatelj glazbe u Katedrali, u kojoj je živio do svoje smrti. Iako je Lukačićev boravak u Italiji nedovoljno dokumentiran, njegov angažman u Splitu, i kao gvardijan i kao glazbenik, ostavio je popriličan zapis od prvorazredne važnosti za tadašnji glazbeni život u Dalmaciji.
Lukačić je 1620. objavio svoju jedinu zbirku moteta Sacrae cantiones. Prema naslovnoj stranici i posveti, Giacomo Finetti, u to vrijeme maestro di cappella pri crkvi dei Frari u Veneciji, predao ih je splitskom nadbiskupu. Tijekom Lukačićevog dugog boravka u Italiji vjerojatno je napisano ukupno 27 moteta. Karakteristične za njegove monodije su jasne melodijske linije i jednostavnost harmoničnog protoka. Među dvodijelnim motetima, Da pacem, Domine je iznimne virtuoznosti, dok trodijelni Domine, puer meus sadrži oratorijski dramski dijalog između Krista, pripovjedača i stotnika.

Početkom 17. stoljeća novi barokni stil već je prihvaćen u Dalmaciji, a Split, u kojem su djelovali skladatelji poput T. Cecchinija i M. Romana, bio je jedno od najvažnijih glazbenih središta. Lukačić je postigao finu sintezu ranobaroknog venecijanskog crkvenog stila i lokalnih osobina.