Geslo nesvakidašnjega slavlja bile su riječi iz poznate duhovne pjesme, koje se pripisuju svetom papi Ivanu Pavlu II. „O Bože, zar si pozvao mene!” Oslanjajući se na njih biskup je na početku misnog slavlja ukratko pojasnio tajnu drame Božjeg poziva novom đakonu i pozvao nazočne na molitvu za ređenika i njegovu buduću đakonsku službu.

U propovijedi biskup Komarica najprije je sudionike slavlja upoznao „s jednim od dragocjenih plodova Drugoga vatikanskog koncila – ponovno uspostavljanje trajnog đakonata u Katoličkoj Crkvi“. Spomenuo je odluke Biskupske konferencije Jugoslavije iz 1982. i iz Bosne i Hercegovine iz 1994. godine da se na njihovom području „treba uspostaviti trajni đakonat“.

Govoreći zatim, o ređenju prvog trajnog đakona za Banjolučku biskupiju, biskup Komarica je između ostalog pojasnio: „Današnjim svojim ređenjem on – osim već primljenog sakramenta svete ženidbe – prima i prvi stupanj sakramenta svetog reda. Time se još čvršće povezuje s Kristom, ali i s biskupima i svećenicima u svetoj službi; dobiva veliku ulogu – ne samo kao ures naše Crkve, nego će svojim djelovanjem dragocjeno pridonijeti djelotvornom spasenjskom poslanju Crkve na području ove izmučene biskupije, u čiji se kler današnjim svojim ređenjem i službeno uključuje, odnosno inkardinira“.

Biskup Komarica je zatim pojasnio prava i dužnosti koja su vezana uz đakonsko ređenje. Obratio se osobno i samom ređeniku, podsjećajući ga na sadržaj liturgijskih čitanja iz obredne mise „Za podjeljivanje svetih redova“ – gdje je posebno istaknuta služba služenja – i samog Isusa Krista, Velikog svećenika i svih drugih koje On poziva na posebne službe u svojoj Crkvi.

Na kraju propovijedi biskup je još jednom pozvao sve nazočne da mole za novog đakona – trajnog službenika Crkve u Banjolučkoj biskupiji, spomenuvši đakonu da će i on sam – ′i ne samo danas′ moliti za njega, da svoju đakonsku službu „tako dobro obavljaš cijelog svog života – kako bi na svome prelasku u sretnu vječnost – koju si, prema vlastitom priznanju, Božjim darom već imao prigode malo iskusiti  ̶  od Njega mogao čuti najdragocjenije riječi: „Dobro, slugo dobri i vjerni, uđi u veselje Gospodara svoga!“

S biskupom su konclebrirali mons. dr. Anto Orlovac, župnik Zvonko Topić, salezijanac don Josip Krpić, i biskupov tajnik vlč. Predrag Ivandić.

Na slavlju su uz domaće vjernike sudjelovali i članovi đakonove obitelji, supruga Marina i djeca, roditelji, braća, sestra i brojna druga rodbina ređenika. Pjevanje za vrijeme liturgijskog slavlja predvodili su pjevači iz župe Marija Zvijezda i katedrale, pod vodstvom s. Benite. Za orguljama je bio Alen Kopunović Legetin iz Zagreba, koji je prije i nakon svečanog slavlja izveo više dojmljivih skladbi.

Nakon otpjevane pjesme „Tebe Boga hvalimo“ i svršetka liturgijskog slavlja, svi su se nazočni u crkvenom dvorištu zadržali u radosnom druženju. Za uzvanike je upriličena „gozba ljubavi“ u prostoru ispod crkve. Slavlje ređenja snimala je TV RS, za svoj religijski program.