Razmišljajući o Danu života, razmišljamo o obitelji u kojoj se rađa život, o dostojanstvu obitelji, o dostojanstvu roditelja i djece. Današnji svijet zapadne kulture, koju smo dobrim dijelom i mi u Bosni i Hercegovini usvojili, svijet je potrošnje i nezasitnog uživanja. Potisnute su ili nestale kršćanske vrijednosti na kojima je izgrađivana kultura i civilizacija. Danas se propagira i popularno je ponašanje po vlastitom izboru. Svaki je čovjek sam sebi mjerilo i sam sebe vodi. Ne prihvaća nikakve savjete i svaki pokušaj korekcije svojega načina ponašanja proglašava nasiljem i napadom na osobnu slobodu. Ne zamjećuje kako je sa širokog puta slobode prešao na uski put ropstva. Protestira protiv svega što mu se dobronamjerno predlaže i nudi uime vjere, Boga i Crkve, a prihvaća sve ono što mu se nasilno gura i nameće preko svijeta reklame, filma, televizije, kazališta, tiska i glazbe.

Bez djece nema budućnosti. Civilizacija koja nema ispravan odnos prema djeci i koja se boji djece bolesna je civilizacija. Majke koje rađaju djecu šire i promiču vrijednosti koje Europa proglašava, ali ih često u svagdanjem životu ne provodi. Ne zaboravimo da je Europa srce humanizma, gdje se proglašavaju prava i jednakosti, nadahnuti na općoj Povelji ljudskih prava, ali i gdje je očita proturječnost glede začete i nikad rođene djece. Bez života nema ni prava. Kao što je Europi, tako je i našoj Domovini potreban život, ako želi biti luč čovječanstva i prava u svijetu.

Od trenutka začeća počinje novi život koji nije ni očev ni majčin nego život novoga ljudskog bića koje se samo razvija. Suvremena genetika je utvrdila da je od prvog časa utvrđen program onoga što će začeto biće biti – čovjek. To biće nikada neće postati ljudsko ako to nije već od tada. Prema tome, od prvog časa svoga postojanja ljudsko biće u svojoj cjelokupnosti zahtijeva bezuvjetno poštovanje koje dugujemo svakom čovjeku.

Ljudski je život svet i nepovrediv od samoga časa začeća. A čovjek se vrednuje kao osoba i ljubi se kao osoba bez obzira na njegovo fizičko ili mentalno zdravstveno stanje i bez obzira na njegove osobine. Stoga zapamtimoda je život uvijek, u svim svojim razdobljima i u svakoj dobi, svet i uvijek vrijedan.

To nas i vjera uči, to nam i znanost potvrđuje. Ne postoji neki život koji je svetiji od drugoga; jednako tako ne postoji ljudski život koji je po vrijednosti važniji od drugoga. Vjerodostojnost se nekog zdravstvenog sustava ne mjeri samo po djelotvornosti, nego iznad svega po pažnji i ljubavi prema ljudima, čiji je život uvijek svet i nepovrediv.

Obitelj kao relaciju između muškarca i žene, roditelja i djece, ne valja miješati s drugim oblicima suživota, koji pak nastaju po drugoj logici, koji, primjerice, počivaju na nekom dogovoru ili interesu, i kao takvi mogu biti i nesigurni, kraće ili duže trajni.

Bog međutim želi da ljudi budu slobodni pojedinci – članovi međusobnog zajedništva – obitelji, kao obitelj božanskih osoba: obitelj je prva slika Trojstva. Stvarateljski čin je počeo od obitelji, i otkupljenje koje Isus donosi u svijet počinje od obitelji. Neće se živjeti ni ljudske ni kršćanske kreposti ako se za njih ne odgaja u obitelji. Djeca po roditeljima upoznaju ljubav i po toj ljubavi upoznaju Boga koji je sama Ljubav. Neka s Božjom pomoći i posebnom zaštitom Presvete Marije, Kraljice obitelji, iskustvo stečeno u obitelji donese obilne plodove na putu Crkve i neka bude zalogom sve veće pozornosti prema obitelji, koja je samo izvorište čovjeka i društva.

Moramo se suočiti s činjenicom opadanja nataliteta, što je velika opasnost za gospodarsku, društvenu i kulturnu budućnost našeg naroda u BiH. Obitelj je slika Trojstva, svetosti Boga i kao takvu treba je neprestance posvećivati. Obitelj se ne može dokidati, ona nije ponuđena za eksperiment. Stoga je neprimjereno brkati obitelj s drugim oblicima zajedničkoga života.

Međunarodna nevladina organizacija Save the Children (Spasi djecu), koja se već stotinu godina bori kako bi djecu sačuvala od opasnosti te im osigurala bolju budućnost, objavila je najnovije statistike koje pokazuju da je u svijetu svako šesto dijete pogođeno ratom ili njegovim posljedicama, prenosi Vatican News.

Djeca koja žive u područjima sukoba ili su prisiljena bježati u druge zemlje sama ili sa svojim obiteljima trpe teške posljedice zbog nedostatka medicinske skrbi ili zbog gladi. Budućnost te djece također je ugrožena zbog nemogućnosti obrazovanja te zbog trauma uzrokovanih nasiljem, iskorištavanjem i, u slučaju djevojčica, preranom udajom, ističe se u izvještaju.

„Svaki rat je rat protiv djece”, rekla je 1919. godine osnivačica organizacije Save the Children Eglantyne Jebb.

Dvoje od troje djece koja pate od kronične pothranjenosti nalazi se u zemljama u kojima traje rat, dok je na 10 područja koja su najteže pogođena sukobima, odnosno u Demokratskoj Republici Kongu, Sudanu, Afganistanu, Jemenu, Somaliji, Južnom Sudanu, Siriji, Nigeriji, Srednjoafričkoj Republici i Iraku, više od 4,5 milijuna djece mlađe od pet godina (za 20% više u odnosu na 2016. godinu) pogođeno teškom akutnom pothranjenošću. U Jemenu se oko 120.000 djece trenutačno nalazi u katastrofalnim uvjetima, uz veliki rizik od smrti zbog prehrambene krize koja je rezultat ratnog sukoba u toj zemlji.

Oko 27 milijuna djece nema mogućnost obrazovanja zato što su njihove škole meta napada ili su ih okupirale naoružane skupine, ili pak zato što roditelji strahuju za njihov život te ih ne žele poslati u školu. Nemogućnost obrazovanja povećava rizik od povećanja udjela dječjega rada, što u područjima sukoba premašuje svjetski prosjek za 77%.

Djevojčice u zemljama pogođenima ratom prisiljene su na preranu udaju kako bi izbjegle zlostavljanje i nasilje. U Jemenu je udio dječjih nevjesta veći od 2/3 ukupnog broja mladih u zemlji, što je za otprilike 15% više u odnosu na razdoblje prije eskalacije sukoba. Među sirijskim se izbjeglicama u Jordanu pak postotak djevojaka udanih prije navršene 18. godine u razdoblju od 2011. do 2014. gotovo utrostručio.

Ovom prigodom uime katoličkih biskupa Bosne i Hercegovine upućujem vapaj za obnovu obitelji – za rađanje djece, za obnovu Crkve i naroda. Zahvaljujem svima vama, svećenicima, redovnicima i drugima koji se na razne načine trudite oko stvaranja kulture i civilizacije života, a suzbijate kulturu smrti.

Posebno zahvaljujem i izražavam veliko poštovanje svima onima u našoj Domovini koji s velikom odgovornošću prema Bogu, prema svojoj savjesti i prema svome narodu štite ljudski život i visoko cijene dostojanstvo braka i obitelji.

Zahvaljujem svim pomagačima zaklade Da životu, koju smo ustanovili prije više godina, a koja hrabre naše bračne drugove da budu spremni imati više djece.

Zahvaljujem i karitativnim i molitvenim skupinama koje se veoma trude oko pružanja pomoći mladim bračnim parovima, kao i siromašnijim obiteljima.

Zahvaljujem također svim liječnicima i bolničkom osoblju, kao i članovima obitelji koji su se istaknuli u spašavanju nerođenih života.

Sve Vas molim: bdijte i dalje nad svakim ljudskim životom! Branite i štitite i ubuduće ljudski život u njegovoj cjelovitosti! To je velika zadaća i veliko poslanje za sve nas koje nam je povjerio sam Bog Životvorac! Neka Vas On nagradi svojim blagoslovom i svojim mirom!

Banja Luka, 13. siječnja 2019.

Dr. Marko Semren,
pomoćni biskup banjolučki i
predsjednik Vijeća za obitelj BK BiH