Zatvorena Godina sv. Josipa slavljem u Male braće

Na samom početku slavlja nadbiskup Uzinić prisjetio se kako se na istu svetkovinu prošle godine u crkvi Male braće oprostio od svih vjernika prije preuzimanja nove službe riječkog nadbiskupa koadjutora te istaknuo kako mu je drago što je opet i ove godine predvoditelj slavlja. 

U homiliji nadbiskup Uzinić prvo je čestitao svetkovinu redovnicima franjevcima iz reda Male braće te redovnicama iz Družbe sestara franjevki od Bezgrešnog začeća s Danača, ali i svima vjernicima jer je ova svetkovina od posebnog značaja u povijesti spasenja: “U ovoj svetkovini Bog je počeo ostvarivati ono obećanje koje je dao našim praroditeljima, Adamu i Evi, u trenutku izgona iz zemaljskog raja, obećanje koje je usklađeno s onim što sveti Pavao govori u Poslanici Efežanima kada govori o tome da smo predodređeni za spasenje. Slavimo početak ostvarivanja Božjeg plana spasenja, a to je bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije. Bog pripravlja onu po kojoj će moći dovršiti što je obećao.”

Marijino začeće oslobođeno je od baštinjenog grijeha. Bog je to rođenje, u svojoj milosti i u vidu onoga što će se dogoditi, učinio drukčijim od rođenja svih drugih ljudskih bića te na taj način započeo stvarati osobu u kojoj će Bog u svom Sinu postati s nama Bog.

Nadbiskup Uzinić kazao je da je ključan trenutak Marijin odgovor: “Evo, službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!” No, istaknuo je kako je ključan i naš pozitivan  odgovor na ono za što smo od početka predodređeni, na ono za što je Bog odlučio pripraviti Mariju, zašto je odlučio postati jedan od nas, roditi se kao čovjek, zašto je Bog odlučio u Isus iz Nazareta živjeti među nama, umrijeti na križu iz ljubavi prema nama, i što je Bog potvrdio njegovim uskrsnućem. Sve to Bog čini, ali je potreban Marijin “Evo me”, kao što je potreban i naš “Evo me”.

“U evanđelju možemo uočiti jednu važnu rečenicu u razgovoru Marije i anđela Gabriela, a to je: ‘Ta Bogu ništa nije nemoguće.’ Bog je u svojoj svemogućnosti mogao Mariju očistiti od baštinjenog grijeha, ali potreban mu je Marijin slobodni pristanak na Božju ponudu da se po njoj rodi Isus iz Nazareta. Bog se zaustavlja pred Marijinim slobodnim odgovorom. Bogu ništa nije nemoguće ni kada smo mi u pitanju, spasenje za koje smo predodređeni, ali stvoreni smo kao slobodna bića i Bog se zaustavlja pred našom slobodom te čeka naš slobodni odgovor, naš slobodni pristanak”, istaknuo je nadbiskup Uzinić.

Grijeh je ušao u našu ljudsku stvarnost upravo pred jednom situacijom gdje je čovjek odgovorio niječno na ponudu Božje ljubavi. Nadbiskup Uzinić pojasnio je kako grijeh promatramo često u moralnom smislu, kao nekakvu nečistoću, no zapravo biti u milosti znači staviti sebe i svoj život u Božje ruke i uskladiti se s njegovom voljom, a ne raditi to znači biti i živjeti u grijehu. Prvi ljudi su odbili biti u skladu s Božjom voljom i zato su upali u grijeh. S druge strane, Marija, bezgrešno začeta, sebe i svoj život stavlja na raspolaganje Bogu.

Uz Mariju, nadbiskup Uzinić je istaknuo kako trebamo promatrati još jednu osobu, iako grešnu kao i svi mi, a odigrala je važnu ulogu u povijesti spasenja. Ta je osoba primjer koji nas može nadahnuti, ta je osoba sveti Josip. “U čemu je to sv. Josip bio poseban? Osim što je bio izravno uključen u povijest spasenja kao Marijin zaručnik, on je bio, također, usklađen s Božjom voljom. On i Marija su bile dvije duše koje su mogle zajednički, složno biti uključene u plan spasenja koji je Bog, zahvaljujući njima, želio izvesti u našoj ljudskoj povijesti. Josip ne slijedi svoje vlastite planove, nego u trenutku kada spoznaje Božji plan, napušta svoje snove i planove, da bi slijedio Božje, i to ne radi sebe, nego radi onih koje mu je Bog povjerio da im služi. Njih dvoje to tako čine i zato su nam, ne po tome što je jedna osoba bila bezgrešna ili jer su imali posebne milosti, nego po tom što su prihvatili u svom životu volju Božju i uključili se u Božji plan spasenja, primjer koji trebamo nasljedovati. I danas Bog ima ponudu za svakoga od nas – da se svatko od nas u svojoj ulozi, u svome poslanju, uključi aktivno u povijest spasenja”, pojasnio je nadbiskup Uzinić.

Spomenuo se i retka iz molitve koji kaže da mi ‘čista srca trebamo ići ususret Gospodinu’. Dodao je da mi trebamo i više od toga, a to je da trebamo pripremiti svoje srce u toj otvorenosti Bogu i njegovom planu, pa kad on pokuca da mu se možemo staviti na raspolaganje, da možemo činiti ne ono što mi želimo nego ono što Bog želi bez obzira o čemu se radi, u ljubavi prema njemu i braći i sestrama. To su napravili i Marija i sv. Josip, a to je ono što i mi trebamo pokušati činiti, poručio je nadbiskup.

Mons. Uzinić je spomenuo i kako se nalazimo u vremenu sinodalnog hoda Crkve „Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“ kao i u Godini „Obitelj – Amoris letitia“ (Obitelj – Radost ljubavi) u kojoj smo pozvani svoje obitelji učiniti radošću ljubavi, ali i Crkvu pretvoriti u obitelj koja će također biti radost ljubavi za braću i sestre. „Nije li to prava prilika da mi u Crkvi, koja također treba usklađeno s Božjom voljom nastaviti svoje poslanje služenja svijetu i vremenu u kojem živimo, svatko od nas, u zajedništvu s drugima, pronađe svoje mjesto i otkrije koji je to poziv koji mi kao kršćaninu Bog šalje u Crkvi?“ – potaknuo je na promišljanje mons. Uzinić. 

Dodao je kako to nije poziv da budemo bezgrešni, ali jest da se ponovno podignemo i tražimo oproštenje ako smo sagriješili, te još više kako je to poziv da nađemo svoje mjesto i ulogu i budemo oni koji će u zajedništvu, sudjelujući, vršiti ono poslanje koje kao takvo Crkva ima, ali i koje unutar Crkve svatko od nas ima na svoj način.

Zaključio je homiliju poticajima da i mi danas živimo isto poslanje kao i Marija –  ‘rađamo’  Isusa u ovaj svijet, činimo ga prisutnim u svijetu, da po onom što mi govorimo i činimo bude ‘s nama Bog’, da Crkva postane obitelj i kao takva ‘radost ljubavi’ i dotaknuti radošću evanđelja sve ljude, otvoriti svoje srce i staviti se Bogu potpuno na raspolaganje kao što su to učinili Josip i Marija.  

Gvardijan samostana fra Veselko Grubišić na kraju je izrekao riječi zahvale svima, čestitao Družbi sestara franjevki od Bezgrešnog začeća, te posebno zahvalio nadbiskupu na tome što je prihvatio predvoditi to slavlje.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor crkve Male braće.

Dan uoči svetkovine u crkvi je bilo cjelodnevno euharistijsko klanjanje, a proslavi je prethodila trodnevna duhovna priprava. 

Godinu sv. Josipa proglasio je papa Franjo 8. prosinca 2020. godine apostolskim pismom „Patris corde“ (Očinskim srcem) u povodu 150. obljetnice proglašenja svetog Josipa zaštitnikom sveopće Crkve.