Zatvorena Jubilejska godina proslave 150. obljetnice osnutka Družbe školskih sestara franjevki Krista Kralja

Na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti na zagrebačkom Jordanovcu upriličen je u petak 6. rujna znanstveni simpozij, prvi na razini Družbe, u čijem su središtu bila šira povijesna istraživanja, osobito manje proučavanih izvora, razdoblja i područja Družbe.

Vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović uvodno je istaknula Božju životvornu snagu koja je mnogim povijesnim neprilikama i poteškoćama usprkos sestre podržavala, hrabrila i poticala, naglasivši posebno da opstanak i plodnost Družbe sestre pripisuju samo Bogu svemogućem i milosrdnom. Srdačnu dobrodošlicu i iskrenu zahvalu na odazivu i sudjelovanju izrazila je prisutnim biskupima: mons. Ivanu Šašku, delegatu kardinala Josipa Bozanića, mons. Zdenku Križiću, predsjedniku Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenog života i predsjedatelju euharistijskog slavlja u crkvi Bezgrešnog Srca Marijina, mons. Pieru Cocci, nadbiskupu Pesara i predsjedniku Biskupske konferencije regije Marche u Italiji, mons. Marku Semrenu, banjolučkom pomoćnom biskupu, dekanu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Mariju Cifraku, provincijalima, gvardijanima, svećenicima, s. Ani Mariji Antolović, predsjednici Hrvatske redovničke konferencije, regionalnoj poglavarici Hrvatske redovničke konferencije, vrhovnim i provincijalnim poglavaricama i predstavnicama ženskih redovničkih zajednica iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, te predavačicama i predavačima.

Uz zagrebačkog pomoćnog biskupa Šaška, koji je izlaganjem Slavlje spomena kao korijen budućega približio značenje i smisao slavljenja Jubileja promatranog i življenog u svjetlu Utjelovljenja i Otkupljenja u Isusu Kristu, primjenjujući ga na konkretni povod slavlja Družbe, u dopodnevnom dijelu simpozija izlagali su: dr. Aleš Maver s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mariboru – Cerkvene razmere in redovništvo v habsburški monarihiji v prvi polovici 19. stoletja, s. Loreta Lekaj, FIC (Graz) – Franjevačke trećoretkinje i školske sestre u Grazu kao odgovor na potrebe Crkve i društva, te sestre članice Mariborske, Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina i Mostarske provincije Svete obitelji: s. Polonca Majcenovič – Odpiranje novih obzorij – školske sestre v Mariboru, s. Željka Dramac – Neki naglasci u razvoju Družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja do Drugoga svjetskog rata i s. Natalija Palac – Prijelomno doba Družbe – vrijeme s. M. Terezije Hanželič, vrhovne predstojnice 1935.-1956.

Izlaganja popodnevnog dijela simpozija bila su usredotočena na identitet Školskih sestara franjevki: franjevački identitet približila je s. Ivanka Mihaljević, SSFCR (Sarajevo), s. Branka Perković, SSFCR (Mostar) govorila je o solidarnosti – sućutnosti sestara s potrebitima. Njezino izlaganje bilo je popraćeno koreferatima kojima su s. Patricia Kolenda, SSFCR (Lemont), s. Eva Arévalo Coronel, SSFCR (Asunción) i s. Emilienne Nankafu, SSFCR (Bukavu), prikazale prisutnost i apostolat Družbe u Sjevernoj i Južnoj Americi, te u Africi.

Naglasak na duhovni identitet Družbe stavila je u izlaganju s. Marija Petra Vučemilo, SSFCR (Split). Završno izlaganje imala je s. Viviana Ballarin, dominikanka (Roma). Sestre su, referirajući se na izvore, aktualizirale sadašnje potrebe vremena, preispitale važnost življenja poziva evanđeoskom radikalnošću te osvijestile značaj molitve i kontemplacije. Premda, kako su navele, izvori pisane baštine svjedoče i o poteškoćama koje su slabile redovnički duh, ustrajna zauzetost oko molitvene prakse te pobožnost za zdrav osobni i skladan zajednički život, za ostajanje i plodnost u Gospodinu kroz povijest stajali su njima nasuprot.

Simpozij su upotpunile tri glazbene točke u izvedbi s. Anđele Pervan – violina, s. Anice Orlović – klavir, s. Lidije Bernardice Matijević – klavir, s. Zale Vrabec – flauta i s. Klare Jarc– klavir, dok je zbor sastavljen od 60-ak članica iz svih provincija Družbe iznimnom usklađenošću i svečanošću nastupa animirao euharistijsko slavlje koje je u crkvi Bezgrešnog Srca Marijina na Jordanovcu predvodio gospićko-senjski biskup Križić. Potaknuvši sestre da tom prigodom naprave jedinstvenu meditaciju svoje redovničke povijesti i ohrabrivši ih za oduševljeno življenje poziva u sadašnjem darovanom i zadatom vremenu, mons. Križić promišljao je o aktualnim iskušenjima kojima je crkva izložena, preispitao površnost življenja izabranih, Bogu posvećenih osoba te ustrajnost u vjernosti istaknuo kao predispoziciju za autentično svjedočenje.

Vrhovna predstojnica Šimunović u obraćanjima tijekom dvodnevne završnice Jubilejske godine zahvalila je sudionicima na značajnom doprinosu pri realizaciji Simpozija, podsjetivši zaključno na riječi pape Franje da je „nužno govoriti o vlastitoj povijesti radi očuvanja identiteta živim, kao i radi jačanja jedinstva obitelji i osjećaja pripadnosti“. Istaknula je značaj milosti nadahnuća kojoj trebamo biti otvoreni te uvijek i u svemu priznati Božju svemogućnost. Zadržala se i na pojmu služenja, pojasnivši da služiti znači kraljevati, činiti sve da se Božje kraljevstvo proširi do svih krajeva svijeta.

Svečano euharistijsko slavlje završnice Jubilejske godine u subotu 7. rujna u Mariboru je predvodio kardinal Braz de Aviz u suslavlju s mariborskim nadbiskupom metropolitom Alojzijem Cviklom, ljubljanskim nadbiskupom metropolitom i predsjednikom Slovenske biskupske konferencije Stanislavom Zoreom te drugim slovenskim biskupima i brojnim svećenicima. Tom prigodom mons. Zore uime Slovenske biskupske konferencije uručio je Družbi školskih sestara franjevki Krista Kralja o 150. obljetnici njezina osnutka najviše odlikovanje Crkve u Sloveniji – Odličje sv. Ćirila i Metoda, u zahvalu i priznanje za njihove velike zasluge u obrazovnom, karitativnom, duhovnom i kulturnom djelovanju te za vjerno služenje Crkvi u Sloveniji. Družba školskih sestara franjevki Krista Kralja prva je ženska redovnička ustanova koja je nastala na slovenskom tlu.

Bogatstvo različitosti koje je okupilo i ujedinilo cijelu Družbu te neposrednost radosnog susretanja svjedočilo je „o međusobnoj povezanosti sestara i učvrstilo je svijest o pripadnosti istom Izvoru u kojemu naša čežnja za zajedništvom s Bogom nalazi svoj smiraj“, istaknule su sestre.