Služena misa zadušnica za četvoricu katoličkih javnih djelatnika žrtava komunističkih progona

Misu je predslavio ravnatelj Caritasa Banjolučke biskupije mons. Mile Aničić, a suslavio je postulator kauze bl. Ivana Merza o. Božidar Nagy, SI. U molitvenom i misnom sjećanju banjolučkim žrtvama pridružene su i dvije zagrebačke – odvjetnik dr. Ivan Protulipac i poduzetnik Jerko Malinar, koji su stradali istih godina.

Sva četvorica su kao intelektualci bili istaknuti katolički javni djelatnici, posebno angažirani u katoličkim organizacijama za mladež. Usko su bili povezani s bl. Ivanom Merzom, bilo kao suradnici bilo kao njegovi prijatelji. Sva četvorica pali su kao žrtve komunističkih zločina koji su nad njima izvršeni.

Propovijed je izrekao o. Nagy. Iznio je mnoge detalje iz njihovih života i mučeničke smrti. Počeo je kronološkim redom prema godinama njihova stradanja. Prvi je stradao Zagrepčanin Jerko-Jerolim Malinar, otac četvero malodobne djece. Od svoje mladosti bio je djelatno uključen zajedno s bl. Ivanom Merzom, svojim prijateljem, u rad katoličkih organizacija za mladež. Po dolasku partizana u Zagreb odmah je bio uhićen i na montiranom procesu osuđen na smrt. Posljednje dane proveo je u logoru na Kanalu (danas Autobusni kolodvor) gdje su ga još mogli posjećivati članovi njegove obitelji. Strijeljan je 15. srpnja 1945. zajedno s brojnim drugim Zagrepčanima iz istoga logora. Za grob mu se ne zna.

Druga žrtva komunističkog zločina bio je dr. Ivan Protulipac koji je ubijen 31. siječnja 1946. po danu na ulici u Trstu od izaslanika tadašnje jugoslavenske tajne službe Ozne. Dr. Protulipac, premda nije uopće bio politički ni vojno angažiran tijekom Drugoga svjetskog rata nego je vršio svoju odvjetničku službu, za jugoslavenski komunistički režim predstavljao je opasnost zbog svojih izvanrednih talenata, organizatorskih sposobnosti i rodoljubnih vrlina, koje su dolazile do izražaja u katoličkim organizacijama kojima je stajao na čelu kao voditelj i predsjednik. Bio je prvi od istaknutih Hrvata u emigraciji kojega je komunistički režim likvidirao. Isto tako, njegovo tijelo je među žrtvama, s demokratskim promjenama, 1993. prvo vraćeno u domovinu i sahranjeno na Mirogoju u Zagrebu.

Vlč. dr. Nikola Bilogrivić je još od studentskih dana kao bogoslov bio bliski prijatelj bl. Ivana Merza o čemu svjedoči i njihova sačuvana korespondencija. Kao svećenik i povjesničar posebno se bavio proučavanjem prisutnosti Katoličke Crkve u vrijeme turske vladavine na području Bosne. Na montiranom komunističkom procesu u Banjoj Luci je kao hrvatski znanstvenik i rodoljub osuđen na smrt i strijeljan 20. veljače 1947.

U 34. godini života pao je kao žrtva komunističkog zločina dr. Feliks Niedzelski. Izuzetno nadaren provodio je svetački život pa su ga bili prozvali „drugi Merz“. Veoma aktivno angažirao se još od svojih studentskih dana u katoličkim organizacijama. Tijekom Drugog svjetskog rata obnašao je i civilne službe u Bosni pa je u tom svojstvu pomagao brojnim progonjenicima i stradalnicima. Kad je protiv njega organiziran montirani komunistički proces, 800 srpskih obitelji koje je spašavao i pomagao tražilo je njegovo oslobađanje, ali komunističkim progoniteljima to nije ništa značilo. Osuđen je na smrt i strijeljan zajedno sa župnikom Bilogrivićem 20. veljače 1947.

Junačko je bilo Feliksovo kršćansko svjedočenje posljednjeg dana njegova života i neposredno prije strijeljanja, slično mučenicima iz prvih kršćanskih vremena. Znade se gdje su obojica pokopani (Borik u Banjoj Luci), a nad njihovim neobilježenim grobovima izgrađeno je sportsko igralište koje i danas postoji.

Crkvica sv. Martina u Zagrebu u Vlaškoj ulici izabrana je za misu zadušnicu jer je u nju tijekom studiranja u Zagrebu na molitvu često dolazio dr. Niedzielski.

Na slavlju se okupilo četrdesetak vjernika raznih dobi, štovatelja te četvorice istaknutih hrvatskih katoličkih javnih radnika koji su svojim življenjem i mučeničkom smrću posvjedočili vjeru u Isusa Krista.

Među ostalima, sudjelovao je Hrvoje Malinar, ing., sin ubijenog Jerka Malinara, sa suprugom i kćeri. Jerolim Malinar je jedna od rijetkih žrtava komunizma kojoj je u demokratskoj Hrvatskoj, zalaganjem njegove obitelji, Županijski sud u Zagrebu 21. siječnja 2020. potpuno poništio presudu komunističkog režima i proglasio ga neosuđivanim i nevinim hrvatskim građaninom. O tomu je javnost svojedobno obavijestio i Glas Koncila.

Na kraju mise najavljeno je da će se i idućih godina u toj crkvici toga dana služiti godišnje mise zadušnice.