Kao sin toga kraja mons. Zeba u homiliji se prisjetio svojim mladenačkih dana u tom nekada napučenom kraju te ne tako davnoga rata koji je protjerao hrvatski puk i porušio njihova ognjišta i svetinje.

U želji da ohrabri Koraćane poručio im je da su sve ono porušeno materijalno i duhovno pozvani graditi zajedno, ali sada na novim temeljima. Svjestan problema koji nosi suvremeno društvo od kojih je jedan neprihvaćanje samoga sebe upozorio je kako smo mi kršćani pozvani prihvaćati Božji plan s nama kako bi nam život bio osmišljen, sretan.

Nadalje je upozorio kako je danas ugrožen identitet majke, te pohvalio župnika fra Ivana i njegove župljane što se već više od pet godina svakoga 15. u mjesecu okupljaju oko nebeske Majke – svoje Gopse Koraćanske i mole njezin zagovor.

„Uz našu molitvu i Marijin zagovor ova ognjišta mogu ponovno oživjeti, a da bi se to dogodilo, mora se prvo dogoditi u ognjištima naših srdaca. Zato vas hrabrim da ustrajete u ovom zavjetu Gospi Koraćanskoj,  jer u ovom kraju je vaša kolijevka, koju vam nije dopušteno zaboraviti”, zaključio je mons. Zeba.

Uz župnika fra Ivana Marića, koji je predvodio i pjevanje, koncelebrirali su fra Blažen Lipovac, domaći sin, župnik u Brusnici Mato Mikičić, župnik u Slavonskom Brodu Mato Matasović, i grkokatolički župnik u Derventi o. Franjo Sitnik.

Pred Gospinim kipom na kraju mise fra Blažen  je predmolio litanije BDM i zavjetnu molitvu Gospi Koraćanskoj po kojoj joj je i toga puta sve njezine župljane stavio pod zaštitu. Uz razne nakane posebno su, kako na misi tako i u marijanskoj pobožnosti prije mise, molili za mir u svijetu.