Misno slavlje predvodio je župnik u Odžaku i Doborski dekan preč. Ilija Orkić. Uz domaćeg župnika fra Ivana Marića, koji je vodio i pjevanje, koncelebrirali su plehanski župnik i gvardijan fra Anto Tomas, domaći sin fra Blažen Lipovac, umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije, povratnik u rodno Bijelo Brdo mons. Pero Zeba i grkokatolički župnik u Derventi o. Franjo Sitnik. Na misi se okupilo šezdesetak Koraćana i njihovih prijatelja.

„Važno je znati se nositi sa bolom, s posljedicama nečijih grijeha. Ne smijemo nikada izgubiti vjeru i nadu. Pozvani smo biti sretni jer imamo tolike milosti koje nam Bog daje. Imamo Nebesku Majku koja nas kroz molitvu snaži jača…“, kazao je u homiliji preč. Orkić.

Svjestan što su sve prošli u nedavnom ratu i izbjeglištvu na kraju je pročitao pjesmu Tina Ujevića „Svakidašnja jadikovka“, koja govori o čovjekovoj nemoći pred teretima životnih poteškoća i njegovoj čežnji za Gospodinovoj utjesi. Ustvrdio je da čovjek koji moli nikada nije sam te da njihova vjernost Gospodinu treba biti njihova radost.

„Mi možemo sebi pomoći u svakim prilikama života onim milosnim sredstvima koje nam Bog daje“, naglasio je preč. Orkić. Zahvalio je Koraćanima što redovito dolaze Gospi Koraćanskoj na zavjetnu misu posvjestivši da je misa najveća i najsnažnija molitva.