Istina je prava novost.

Slavljena zavjetna misa u čast Gospi Koraćanskoj

Zavjetnu misu u čast Gospi Koraćanskoj pod geslom „Majko dobrog savjeta budi nam utjeha i nada“ predvodio je u nedjelju, 15. studenog, u Župi Uznesenja Blažene Djevice u Koraću u Bosanskoj Posavini gvardijan iz Slavonskog Broda fra Slavko Milić.

Kako je to bila misa uz prvu obljetnicu smrti dvojice svećenika koji su više godina bili na službi u toj župi – župnika fra Ivana Marića i župnog vikara fra Velimira Zirduma, posebno su molili za njih.

Uz upravitelja te župe i plehanskog gvardijana fra Ivana Nujića suslavili su: domaći sin fra Blažen Lipovac, umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije mons. Pero Zeba, povratnik u Bijelo Brdo i bivši župnik te župe fra Ilija Jerković.

U homiliji gvardijan fra Slavko je podsjetio da zavjetna misa nije tek običaj koji se redovito ponavlja, nego je prvotno znak vjernosti jer govori da nisu zaboravili odakle dolaze, kome pripadaju i kome se obraćaju u svojim potrebama. „Zavjetna misa znak je  da u životu uza sve naše ljudske mogućnosti i napore trebamo Boga“, ustvrdio je propovjednik i povezao to s Evanđeljem te nedjelje koje donosi prispodobu o talentima.

Naglasio je da Bog dijeleći im talente očekuje da povjereno im ne zakopamo, nego s njima nešto učine. Dodao je da prispodoba nije samo govor o novcu i sposobnostima, nego su ti darovi dobrota, strpljivost, ljubav, zajedništvo praštanje… Naglasivši da nitko od njih nije bez dara, nije suvišan u Božjim očima, upozorio je da problem nastaje kad kada čovjek počne živjeti kao da ništa nije primio, kao da nema što Bogu zahvaliti ni drugima darivati.

„Problema nastaje kad zakopavamo dobrotu, jer smo razočarani od ljudi, kad zakopavamo ljubav, praštanje, jer mislimo da osoba to nije zaslužila, kad zakopavamo vjeru, jer smo se umorili od križeva života. A, Bog nas danas poziva da ne zakopavamo ono što nam je povjerio, da naš život itekako ima smisla,  naša dobrota nekome je potrebna, naša molitva može tolike ohrabriti, naša riječ podići,  naša vjernost biti blagoslov našoj obitelji…“ ustvrdio je fra Slavko.

Navodeći Mariju kao najbolji primjer kako dijeliti primljene darove posvijestio je da Ona nije zakopala svoje talente jer je imala povjerenja u Boga. „Ona nije čuvala svoje darove samo za sebe, nego je njezina vjera postala služenje, ljubav blizina, a prisutnost utjeha. Ona je naša Majka, ne zato da bi nas oslobodila svih životnih poteškoća, nego zato što nas uči kako kroz teškoće prolaziti s Bogom“, naglasio je propovjednik.

Rekao je Koraćanima da ih se na toj misi sjećaju s posebnom zahvalnošću svojih pokojnika jer su im oni prenosili vjeru, gradili domove, molitvom čuvali obitelji…Na kraju ih je pozvao da budno promišljaju što čine s darom svoga života, koji je najveći Božji dar svakome darovan.

„Svaki puta kad dođete pred svoju Gospu Koraćansku ne donosite joj samo svoje prošnje, nego i plodove svoga života: pomirenje, dobrotu, vjernost i ljubav kako bi jednoga dana kad stanete pred Gospodina  čuli njegove riječi  – valjaš slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogima ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga“, poručio je na kraju gvardijan Milić.

Na kraju mise zajedno su molili zavjetnu molitvu Gospi Koraćanskoj.