Prije polaska svi su se okupili u fakultetskoj kapeli Marije Majke Crkve gdje je prigodnu molitvu predvodio mr. sc. Stjepan Matezović, duhovnik Bogoslovnoga sjemeništa. Hodočasnici su se zatim pješice uputili prema Dragotinu, a hod je prošao u ozračju molitve, razgovora i druženja.

Po dolasku u Dragotin, duhovnik Matezović sa svima nazočnima izmolio je litanije kod Gospina kipa. Uslijedilo misno slavlje koju je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, a u koncelebraciji su bili profesori, poglavari Sjemeništa i svećenici iz središnjih nadbiskupijskih ustanova.

Homiliju je uputio prof. dr. sc. Ivica Raguž, v.d. dekana đakovačkog KBF-a. Istaknuo je tri važne misli. Prva je: „Tko ljubi, njemu ništa ne nedostaje, tko ne ljubi, njemu sve nedostaje“. „Ljubav prema bližnjima, na koju nas Krist poziva, nije ljubav ovoga svijeta, nego njegova ljubav. Pozvani smo da ljubimo jedni druge kako je Krist ljubio nas. A on nam je pokazao kako nas je ljubio: dao je život za nas kao za prijatelje, premda smo bili neprijatelji, grješnici“, rekao je prof. Raguž te istaknuo: „Opasna je svaka ona ljubav kojom se ljubi duhom ovoga svijeta, a to je ljubav iz koristi. Jedina prava ljubav je Kristova ljubav. Treba ljubiti bližnjega da i on postane Kristov prijatelj. Na takvu nas ljubav poziva Blažena Djevica Marija koja nas tako ljubi da posjedujemo Krista i da ga ljubimo poput nje.“

Druga misao koju je dekan istaknuo jest ona o prijateljstvu: „Tko nije prijatelj Istine, ne može biti prijatelj čovjeka“. „Dva su uvjeta da budemo prijatelji s Kristom: da budemo robovi, sluge Krista i da to budemo na prijateljski način. Ako nismo sluge, kao Blažena Djevica Marija koja sebe naziva sluškinjom, ne možemo biti Kristovi prijatelji. Na to nas poziva i sam Krist, a to je da vršimo njegove zapovijed. Ne treba nam to biti teško, jer je sam Krist došao na zemlju da nam bude prijatelj, ali kao sluga, da služi ljudima, a ne da bude služen. Ali to nije dostatno. Naime, možemo Kristu i bližnjima služiti kao sluge, ali iz koristi. Često se to događa“, istaknuo je dekan i nastavio: „I u samoj Crkvi koja je danas veliki poslodavac: služe mnogi, ali iz koristi. Zato je istinski sluga Kristov prijatelj, a to znači da mu tako služi radi njega samoga, tako što ‘poznaje’ ono što je Kristovo, kako stoji u Ivanovu evanđelju.“

Posljednje su istaknute dvije misli sv. Leopolda Bogdana Mandića, čiji je toga dana bio spomendan. „U većini njegovih pisama nailazi se na rečenicu: ‘Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.’ I mnogima piše: ‘Čovječe male vjere, što sumnjaš?’ Koliko bismo samo mnogo primali utjeha u životu kada bismo zaista vjerovali u Kristove riječi, kada bismo znali da ‘se list ne okreće, ako to Bog neće’, kako piše sv. Leopold. Na to nas poziva i Blažena Djevica Marija. Sveti Leopold Bogdan Mandić piše u jednome pismu svećeniku: ‘Neka se Vaš život okreće između mise koju ste slavili i mise koju ćete slaviti. Živite u neprekidnoj misi’. Živimo s Kristom ‘između dviju misa’ u ‘neprekidnoj misi’, s Kristom, koji nas uči ljubavi i prijateljstvu“, potaknuo je dekan nazočne. Nakon mise, uslijedio je zajednički ručak i druženje.