Ove godine vjernici su dvadesetu godinu u nizu od 29. studenoga do 8. prosinca sudjelovali u pobožnostima, slavili večernje mise uz liturgijsko pjevanje župnih zborova, skupa se molila posvetna molitva Gospi Osječkoj te su slavlja završavala zavjetnim ophodom oko oltara uz marijansku pjesmu. U devetnici su sa svojim župnicima, župnim vikarima, zborovima i orguljašima sudjelovale župe sv. Mihaela, sv. Petra i Pavla, Rođenja BDM (Višnjavac), Svete obitelji, sv. Josipa radnika, Preslavnog Imena Marijina, sv. Ćirila i Metoda, sv. Luke (Josipovac) te Uzvišenja sv. Križa.

Osječanima su se i ove godine 1. prosinca u pohodu Gospi Osječkoj pridružili hodočasnici franjevačke zajednice iz crkve Sv. Ivana Krstitelja u Zemunu uz vodstvo fra Željka Paurića, bivšega gvardijana Franjevačkog samostana sv. Križa u Tvrđi, koji je potaknuo organiziranje župnih hodočašća u crkvu gdje pobožni puk već 315 godina časti Gospu i rado moli ispred kipa Gospe Osječke, nazvavši ju Čuvaricom grada. Župe i goste iz Zemuna dobrodošlicom je dočekivao gvardijan Franjevačkoga samostana sv. Križa fra Ante Perković koji je iznova sabrane podsjećao na kronologiju zbivanja vezanih uz dolazak i ostanak Gospina kipa s Djetešcem Isusom u Osijeku te naglasio kako su Osječani zavoljeli „Gospu selicu“ (kip je izmještan tijekom povijesti), napose poslije Domovinskoga rata kada je jače zaživjela marijanska pobožnost upravo u ovoj franjevačkoj crkvi. Na uočnicu svetkovine misu je slavio i propovijedao retfalački župnik vlč. Ivica Martić u zajedništvu sa župnim vikarima vlč. Božidarom Nađem i vlč. Robertom Djossouom (iz Biskupije Porto Novo u Beninu), dok je misno slavlje pjevanjem animirao mješoviti zbor uz ravnanje i orguljsku pratnju s. Samuele Markanović, a psalam pjevao Ivan Bošnjak (bas). Na trećoj blagdanskoj večernjoj misi, 8. prosinca, pjevao je i svirao na orguljama Hrvoje Juzbašić (bariton), a gvardijan Perković je u propovijedi promišljao o „čistom srcu Bezgrešne koje je Bog pripravio za boravak božanske osobe“, zaključujući: „U suvremenosti, kada je zlo dobilo punoljetnost i čovjek čovjeku čini zlo i nasilje, srce ostaje prazno, nesposobno činiti dobro, a život postaje besmislen. Potrebno je da Bog promijeni srce, ponovno ga očisti od grijeha i stoga s puno povjerenja i pouzdanja molimo Bezgrešnu, našu Gospu Osječku, da nam bude potpora i pomoć u ozdravljenju i očišćenju“.