Završio radni dio Hrvatskoga iseljeničkog kongresa

Zagreb, (IKA) – Četvrtoga dana 1. Hrvatskog iseljeničkog kongresa u četvrtak, 26. lipnja predavanja su održana na dvije lokacije.
U Hrvatskoj matici iseljenika održana su predavanja iz bloka “Institucije i njihovi portreti”.
Ravnatelj Ureda HBK i BK BiH za inozemnu pastvu fra Josip Bebić predstavio je Ravnateljstvo kojem je na čelu. Tako je u povijesnom pregledu istaknuo da premda je pastoral među hrvatskim iseljenicima u SAD-u počeo početkom 20. stoljeća sve do 1965. godine nijedan hrvatski svećenik nije mogao legalno s dekretom naše Biskupske konferencije poći u inozemnu pastvu. Poslije obnove diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Jugoslavije 1966. počeli su i svećenici dobivati putovnice. U to je vrijeme bio imenovan i nacionalni ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu sa sjedištem u Rimu dr. Vladimir Vince, rodom iz Đakova, i sam politički emigrant. Njega je naslijedio mons. Vladimir Stanković.
Danas se Ured za hrvatsku inozemnu pastvu sa sjedištem u Zagrebu brine za funkcioniranje 180 hrvatskih katoličkih misija, župa i zajednica diljem svijeta. Primarna zadaća Ureda je brinuti se za što kvalitetniju i adekvatniju pokrivenost katoličkih misija dušobrižnicima i pastoralnim osobljem, ali i za rješavanje ostale specifične problematike u svakoj pojedinoj misiji te za usklađivanje njihovih specifičnih potreba s Katoličkom Crkvom u Hrvatskoj i hrvatskim episkopatom. Predavač je sudionike upoznao i s nizom obaveza koje ima ravnatelj, među koje spada i suorganiziranje svečane spomen-misa za žrtve Bleiburga i križnih putova na Bleiburškom polju. O. Bebić je naglasio i kako je po svojoj službi ravnatelj Ureda za HIP uključen u rad Savjeta Vlade RH za iseljene Hrvate, kao i u ostale projekte hrvatskih institucija koje se bave pitanjima Hrvata u inozemstvu, najčešće Hrvatske matice iseljenika, Instituta društvenih znanosti “Dr. Ivo Pilar” (npr. Leksikon hrvatskih iseljenika), ali i mnogih drugih.
Mijo Korade s Hrvatskih studija održao je predavanje „Hrvati u svijetu prije iseljenika: znanstveni, kulturni, društveni i vjerski aspekt”. Prilika je to ukazati na rad hrvatskih djelatnika u europskim i prekomorskim zemljama u različitim područjima kulture i znanosti od 16. do 20. stoljeća. Tu su prije svega prekooceanski misionari i istraživači Ferdinand Konšćak, Ignac Szentmartony, Ivan Krstitelj Marchesetti, Ivan Rattkay, Nikola Rattkay, Franjo Haller, Nikola Sušić; misionari među radništvom i iseljenicima Ivan Fiorović, Josip Kundek, Enrico Bontempo i Mihovil Gattin; gradišćanski Hrvati, znanstvenici i teološki pisci Mihael Lipšić i Miho Horvat; filozofski, prirodnoznanstveni i teološki pisci Josip Zanchi, Franjo Staindl, Josip Marinović, Leonard Bagni i Josip Gall; diplomat Stjepan Drenoczy, pjesnici i govornici Mihael Lauretano, Ivan Lukarević, Benedikt Rogačić, Miho Mondegaj i dr. Također su u ovom kontekstu vrijedni spomena i Ruđer Bošković, Juraj Križanić, Stjepan Gradić, Rajmund Kunić, Bernard Zamanja, Aleksandar Komulović, Augustin Michelazzi, Nikola Laurenčić, Josip Keresturi, Antun Mihanović, Ivan Kukuljević Sakcinski, Josip Voltić.
U Društvu hrvatskih književnika govorilo se o „Kulturnim vezama Hrvatske i hrvatske dijaspore”. Nekoliko predavanja je dotaknulo i teme vezane uz Crkvu. Tako je Tamara Tvrtković u predavanju „Kada su Hrvati ušli u Europsku uniju?” podsjetila na činjenicu, kako su Hrvati punopravni članovi europske zajednice još od 15. stoljeća. U tom kontekstu je prisutne uputila na hrvatske latiniste, „formirane intelektualce koji su pripadali elitnim krugovima tadašnje obrazovane Europe”. Kao takovi, oni su prije više od 600 godina bili dionici velike duhovne i kulturne zajednice, nazvane res publica litteraria, u kojoj su na latinskom jeziku, koji su često koristili kao jezik obrane od stranih utjecaja, ali i kao sredstvo propagande za promicanje vlastitih interesa, pisali književna i znanstvena djela i radove, ali i dokumente i zakone. U središnjem dijelu Tvrtković je ukazala na više istaknutih hrvatskih latinista, među kojima ih je većina bila iz reda svećenstva, a neki su od njih bili i svećenici.
Božidar Petrač je govoreći o Bogdanu Radici, podsjetio i na nekolicinu hrvatskih pjesnika čije visoke obljetnice ove godine planira obilježiti DHK-a. Među njima je istaknuo p. Rajmunda Kuparea, OP i fra Lucijana Kordića, OFM čije se 100. godišnjica rođenja slave ove godine.
Mirjana Piskulić je u predavanju o “Značenju kulturoloških aspekata angažmana u folklornim društvima u iseljeništvu” posvijestila značenje folklornih skupina za očuvanje nacionalnoga identiteta u iseljeništvu te podsjetila na mnogobrojna folklorna društva u okviru katoličkih misija i župa.
U HMI je predstavljena knjiga Vesne Drapač „Constructing Yugoslavia” objavljena u Australiji 2010. Godine za koju su predstavljači ustvrdili kako je potrebno što hitnije prirediti hrvatski prijevod.
Također je predstavljen projekt „Leksikon hrvatskog iseljeništva i manjina” čija bi se elektronska inačica trebala pojaviti u rujnu, a 2015. i tiskano izdanje. Značajno mjesto u abecedariju osoba zauzimaju i osobe vezane uz hrvatske katoličke misije. U Leksikonu će se također naći i popisi hrvatskih društava, ali i katoličkih misija diljem svijeta. Projekt Leksikona za naručitelja Hrvatsku maticu iseljenika provodi Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”.