To je inače druga zbirka pjesama nakon isto tako simboličkog naziva prve zbirke pjesama iz 1996. godine „Srušeni tornjevi.“ Mons. Pecić je kao svoj oproštajni poklon ovu zbirku poklonio svim svojim dragim župljanima koji su se zatekli na oproštajnoj misi.

Ovom zbirkom od 90 pjesama mons. Pecić je pokazao da je ne samo vrijedan pisac (izdao dvije knjige a posebno je značajna ona „Zakopani dnevnik“), novinar kroničar (17 godina uređivao mrežnu stranicu Slunjskog dekanata (http://www.slunj-crkva.hr/) autor godišnjaka Mostovi kojeg je uređivao svih godina župnikovanja Slunjem i Blagajem a posljednji broj je bio 35. po redu, već da je i poetski nadaren. Svojim umnim zapažanjima pretočenima u liriku zabilježio je važne momente iz života svog okruženja i šire, opservirajući po njemu važne momente i događaje.

Zbirka na početku donosi faktografiju mons. Pecića i njegov dosadašnji curriculum vitae. Tako se doznaje da je mons. Pecić rođen 1941. u Vagancu (kod Plitvica). Za svećenika je zaređen 1966., župničku je službu vršio u župama Cernik-Čavle i Kukuljanovo/Rijeka Sinac i Prozor. Od 1986. župnik je u Slunju-Blagaju i istovremeno urednik godišnjaka ,,Mostovi” i portala Slunjskog dekanata. To je druga zbirka pjesama mons. Pecića (prva „Srušeni tornjevi” objavljena 1996). Bio sam pastir s ovim dragim narodom dugi niz godina: od Plitvica de Blagaja, od Cetingrada preko Ladevca i Cvitovića do Slunja, od Zavalja preko Vaganca i Drežnika do Rakovice susretao sam jednostavne ljude koji su veliki u svojoj vjeri.

Mons. Pecić na početku knjige progovara o motivu za pisanje poezije: „ Zahvalan sam za stihove koji su doprli do mog uma i srca pokušavam pridružiti hodočasnicima zvijezda koji se dozivlju pjesmom. Pjesmom se želim pridružiti onima koji su umorni zastali, onima koji su ushićeni pred velikom novošću kojoj tek naslućuju početak kao i onima koji nas čekaju na vječnom festivalu pjesme“, napisao je.

Nakon oproštajne mise mons. Pecić je potpisivao svoju zbirku poezije stotinama svojih Slunjana koji su knjigu s radošću uzeli kao dragu uspomenu na svog još dražeg župnika.