Program je započeo ulaznom procesijom od hodočasničkog križa prema bazilici, gdje su hodočasnici pjesmom i molitvom pozdravili Gospu Voćinsku. Potom su se uputili u župnu pastoralnu dvoranu, gdje je župni vikar iz Molvi fra Milan Gelo održao nagovor na temu „Zdravstveni djelatnik – svjedok nade“. Pred početak predavanja upravitelj Pastoralnog centra Požeške biskupije Robert Kupčak pozdravio je okupljene zdravstvene djelatnike zahvalivši im za dolazak i nastojanja oko vlastite duhovne izgradnje te je uputio srdačnu riječ dobrodošlice predavaču fra Milanu.

Fra Milan je progovorio o ulozi nade u životu i pozivu zdravstvenih radnika, ističući važnost njihove službe ne samo u liječenju tijela, nego i u podupiranju duha. Nagovor je započeo tvrdnjom da je nada temeljna dimenzija svakog čovjeka, naglasivši da upravo zdravstveni djelatnici u svojim susretima s bolesnima mogu postati snažni znakovi nade. Njihovo prisustvo, pažnja i suosjećanje imaju moć liječiti i vraćati vjeru u život i smisao.

Osvrnuo se na bulu „Spes non confundit – Nada ne razočarava“ u kojoj se nada opisuje kao konkretna stvarnost, vidljiva u djelima i pristupu životu. Spomenuo je i kako je pokojni papa Franjo, čija se smrt dogodila upravo u Jubilarnoj godini nade koju je sam proglasio, naglašavao važnost pružanja znakova nade bolesnima – osobito onima u teškim životnim situacijama. Poseban naglasak stavio je na ulogu kršćanske nade u postmodernom društvu koje je često obilježeno gubitkom smisla i povjerenja u budućnost.

Iznio je biblijski primjer kralja Davida koji, nakon smrti djeteta, ustaje, umiva se i okreće životu. Taj događaj interpretirao je kao moćan prikaz nade rođene u boli – nade koja ne ignorira patnju, nego ju nadilazi u povjerenju u Boga. „Bolest je uvijek i kriza, ali i šansa“, poručio je, pojašnjavajući kako kršćanska nada nije bijeg od stvarnosti, već sposobnost da čovjek ostane usmjeren prema dobru i spasenju. U tom smislu, zdravstveni djelatnik koji vjeruje i nada se može postati most između Božje utjehe i čovjekove patnje.

Govoreći o svakodnevnom radu zdravstvenih djelatnika, fra Milan je rekao da njihova služba nije samo tehničko pomaganje, nego i duhovni čin. Kada liječnik kaže: „Učinili smo sve, a ostalo je u Božjim rukama“, on svjedoči nadu koja nadilazi granice i upućuje na dublji smisao bolesti i ozdravljenja. Zaključujući, istaknuo je da kršćanska nada nije rezervirana samo za vjernike, već se nudi svijetu. „Zdravstveni djelatnik može biti most nade između Božje blizine i čovjekove boli, svjedočeći Evanđelje prisutnošću, strpljenjem, predanošću i milosrđem.“

Hodočasnici su potom u pripravi za misu molili krunicu tijekom koje su imali prigodu za ispovijed. Središte hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s duhovnicima udruga, bolničkim dušobrižnicima i svećenicima. Zdravstvenim djelatnicima pridružili su se djeca i mladi iz Župe sv. Mihaela Arkanđela u Donjem Miholjcu te redovnice Družbe sestara Služavki Malog Isusa.

Pridružili su se i nacionalni predstavnici katoličkih zdravstvenih udruga: predsjednica HKUMST Slavica Janković, potpredsjednik HKLD-a dr. Petar Bilić i predsjednik zagrebačke podružnice dr. Ivan Barišić. Sudjelovao je i ravnatelj Opće bolnice Virovitica Dinko Blažević.

Biskup je u propovijedi govorio o radosti i žalosti, navodeći riječi Drugog vatikanskog koncila: „Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena…“ Istaknuo je da Isus učenicima daje ohrabrenje, a nama nadu u budućnost unatoč patnji i smrti. Podsjetio je i na viđenje sv. Pavla u Korintu, gdje apostol prima Božju riječ u noći, u šutnji i sabranosti. Zdravstvenim djelatnicima poručio je da njihovo služenje ljudima pronalazi snagu u Kristovoj riječi i misi, te da oni svojom blizinom i skrbi bolesnicima donose snagu vjere i ljubavi.

Na kraju mise, biskup je zahvalio svima, a posebno zdravstvenim djelatnicima za nesebično služenje. Rekao je kako su i tišina i blizina često dovoljne da se nekome olakša patnja. Zahvalio je i sestrama Služavkama Malog Isusa, rektoru svetišta, svećenicima i fra Milanu Geli. Djeci i mladima poželio je da rastu kao djeca Božja. Nakon mise organiziran je domjenak za sudionike.