Stručni skup počeo je misnim slavljem koje je predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. U zahvali Bogu za proteklu školsku i katehetsku godinu, za primljene darove, susrete, pouke, napore, izazove i plodove, nadbiskup je zahvalio vjeroučiteljima za ustrajnost u naviještanju istine, strpljivost u odgoju i hrabrost u svjedočenju.

„Posjedujemo mnoštvo informacija, a teško pronalazimo istinu. Imamo pristup brojnim sadržajima, a ponekad osjećamo prazninu i nedostatak smisla. Tome su osobito izložena mladi. Svakog dana susreću se s velikom količinom poruka i vrijednosnih sustava koji oblikuju njihovo razmišljanje. U buci suvremenog svijeta sve je teže čuti glas koji vodi prema Bogu“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da poslanje vjeroučitelja ima veliku važnost. „Pozvani ste pomoći mladima da među mnogim glasovima prepoznaju glas Isusa, pokazati da vjera nije tek predmet koji se uči, nego život koji se živi, svjedočiti da Evanđelje nije uspomena na prošlost, nego živa riječ koja mijenja i obogaćuje ljudsko srce“, poručio je nadbiskup vjeroučiteljima.

Istaknuo je da cilj kateheze nije samo prenijeti znanje, nego dovesti osobu do susreta s Kristom, pomoći vjeroučeniku da vjeruje i ljubi. Tada je kateheza ostvarila svoju najdublju svrhu.

Nakon mise docent na Odjelu komunikologije Hrvatskoga katoličkog sveučilišta dr. sc. Krunoslav Novak održao je izlaganje „Od poruke do susreta. Komunikacijske vještine vjeroučitelja“, u kojem je govorio o važnosti autentične komunikacije, vjerodostojnosti i osobnog susreta u vjeronaučnoj nastavi.

Promjena svijeta događa se kroz promjenu čovjeka te je osoba u središtu odgojnog i evangelizacijskog djelovanja, istaknuo je dr. Novak. Rekao je da vjeroučitelji nose veliki teret odgoja, premda učenike susreću tek jedan ili dva sata tjedno. Ipak, vjeronaučni sat za mnoge učenike može biti jedina prilika da čuju evanđeosku poruku; zato je sat vjeronauka dragocjen kao susret i može ostaviti duboki trag u životu mladog čovjeka.

„Nakon održanog vjeronaučnog sata, ne bismo se trebali pitati jesmo li rekli sve što smo željeli reći, nego je li učenik razumio poruku i uspio je povezati sa svojim životom“, istaknuo je se. Novak, dodavši da komunikacijske vještine ne znače prilagodbu ili ublažavanje zahtjevnosti evanđeoske poruke, nego sposobnost da evanđeoska poruka bude razumljiva i povezana s iskustvom učenika.

Rekao je da učenici već nose određenu sliku Boga koju vjeroučitelj svojim riječima i odnosom može izgrađivati ili narušavati. Stoga vjeronauk nije tek prenošenje novih informacija, nego prostor u kojem se proširuje razumijevanje vjere i otvara mogućnost osobnog susreta s Kristom.

Dr. Novak je istaknuo kako je zadaća vjeroučitelja povezati tri razine jezika: govor Crkve, jezik škole i jezik učenika. Pritom nije riječ o mijenjanju evanđeoske poruke niti njenom prilagođavanju zahtjevima vremena, nego o traženju načina kako će ta poruka biti razumljiva i kako će doprijeti do učenikovog srca. „Ne mijenja se evanđelje, nego se traže vrata kroz koja ono može ući“, poručio je predavač, naglasivši da u tome leži komunikacijska zrelost vjeroučitelja.

Dr. Novak istaknuo je da cilj vjeronaučne komunikacije nije samo prenošenje sadržaja vjere, nego doprijeti do srca učenika koje je središte osobe – njene savjesti, razuma, volje i sposobnosti za odnos.

„Učenicima trebaju pitanja koja ih potiču na razmišljanje, primjer koji mogu slijediti, priznanje njihove vrijednosti, ali i tišina u kojoj mogu osluškivati Božji govor. U vremenu kad mladi ostvaruju tisuće digitalnih kontakata, a rijetko doživljavaju da ih netko doista sluša, vjeroučitelj je pozvan ponuditi što tehnologija ne može – osobnu prisutnost. Zato vjeronauk ne treba konkurirati Internetu količinom informacija, nego snagom autentičnog susreta s osobom koja vjeruje, sluša, razlučuje i ostaje smirena“, rekao je dr. Novak, istaknuvši da takvo razumijevanje komunikacije pokazuje i šire poslanje vjeronauka koji treba biti laboratorij kulture i dijaloga.

Vjeronauk pomaže učenicima razumjeti kulturni krajolik oblikovan kršćanskom baštinom te ih potiče na promišljanje o temeljnim životnim pitanjima, poput smisla života, patnje, krivnje i smrti. Ujedno stvara prostor u kojem se o zahtjevnim pitanjima može razgovarati otvoreno, ozbiljno i s poštovanjem, rekao je predavač. Naglasio je kako vjeroučitelj ne mora uvijek imati spreman odgovor. Važnije je da učenik doživi kako njegov život ima smisla i da postoji netko tko u njemu vidi više od njegovog trenutačnog ponašanja.

Dr. Novak je predstavio pet komunikacijskih vještina važnih u vjeroučiteljskom pozivu. U aktivnom slušanju, iza provokativnih pitanja učenika često se krije dublja potreba ili životna poteškoća. Važan je „prijevod jezika“, približavanje bogatstva vjerskog govora iskustvu suvremenog učenika. Naracija i slika učenicima pomažu otkriti smisao vjerskih sadržaja.

Važni su dijalog i participacija, stvaranje ozračja u kojem učenici aktivno sudjeluju i zajedno traže odgovore. Dr. Novak je poručio da nitko ne može promijeniti cijeli svijet, ali svatko može oblikovati svijet koji mu je povjeren. Za vjeroučitelja je to učionica i susret s učenicima. „Učenici će možda zaboraviti definicije koje smo izgovorili, ali teško će zaboraviti jesu li se u razredu osjećali viđenima, poštovanima i pozvanima na smisao. Gdje se učenik osjeća viđenim, poruka postaje susret“, poručio je dr. Novak.