Budi dio naše mreže
Izbornik

Ženama treba osigurati jednake mogućnosti u javnom životu

Papin angelus u nedjelju 6. kolovoza 1995. u Castel Gandolfu o podne

Predraga braćo i sestre!
1. Razmičljanje o poslanju žene, kojim se ovih tjedana uključujemo u pripremanje pekinškog susreta, danas bih htio započeti mišlju sluge božjega Pavla VI. koji je umro ovdje u Castel Gandolfu točno prije 17 godina. Govoreći g. 1970. u povodu 100. obljetnice rošenja Marije Montessori, on je upozorio da tajnu njezina uspjeha, u stanovitom smislu same korijene njezinih znanstvenih uspjeha treba tražiti u njezinoj duši, odnosno u onoj duhovnoj i ujedno ženstvenoj osjećajnosti koja joj je omogućila “životno otkriće” djeteta, te ju je dovela da na tom temelju izgradi izvorni način odgoja (usp. Insegnamenti di Paolo VI., VIII. 1970., 888.)
Ime Marije Montessori predstavlja zapravo tolike žene koje su dale važne doprinose uljudbenom napretku. Nažalost, gledajući objektivno povijesnu stvarnost moramo s gorčinom ustanoviti da su i na toj razini žene bile sustavno omalovažavane. Previše i predugo nijekao se ili sužavao prostor njihova izražavanja izvan obitelji te je velika morala biti upornost onih žena koje su se, premda tako kažnjavane, uspjele potvrditi.
2.Vrijeme je, dakle, da se razlika kulturnih mogućnosti između muškarca i žene potpuno dokine. Od srca želim da buduća pekinška konferencija dade odlučni poticaj u tome smjeru. Od toga će imati koristi ne samo žene nego sama kultura, buduđi da širokom i višestrukom svijetu misli i umjetnosti viče nego ikad treba njihov “genij”. Nije ovo proizvoljna tvrdnja. Uljudbena djelatnost traži ljudsku osobu u njezinoj cjelini, u dvostrukoj i komplementarnoj osjećajnosti muškarca i žene.
To je uvijek važno, ali nadasve kad je riječ o posljednjim pitanjima života: Tko je čovjek? Koja mu je sudbina? Koji je smisao života? Ta presudna pitanja ne nalaze prikladnog odgovora u laboratorijima pozitivne znanosti, nego duboko zahvaćaju čovjeka i traže, mogli bismo reći, cjelovitu misao sposobnu za suzvučenje s obzorjem misterija. Kako bismo smjeli, kad je o tome riječ, procijeniti doprinos ženske duše? Sve kvalificiraniji ulazak žena, ne samo kao korisnica nego kao istaknutih djelatnica, u svijet kulture na svim njegovim područjima – od filozofije do teologije, od humanističkih do prirodnih znanosti, od likovne umjetnosti do glazbe – podatak je koji opravdava veliku nadu za čovječanstvom.
3. Upravimo s povjerenjem pogled svetoj Djevici. Ona je, ne manje od drugih žena svoga doba, ponijela teret razdoblja u kome je za žene bilo malo prostora. Unatoč tome Sin Božji nije oklijevao dati se, u određenom smislu, u njezinu školu! Neka Marija svim ženama svijeta pribavi punu svijest o njihovim mogućnostima i njihovoj ulozi u službi kulture koja će biti sve istinskije čovječna i sve viče usklađena s Božjim naumom.