"Život Franje Šanjeka od samog rođenja bio je predodređen da drugima olakšava življenje"

Akademik Franjo Šanjek, svećenik dominikanac, istaknuti hrvatski povjesničar umro je u subotu 27. srpnja u Zagrebu u 81. godini života, 61. redovništva i 54. godini svećeništva. Bio je jedini svećenik redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Sprovodne obrede vodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u zajedništvu s p. Marinkom Zadrom, socisuom službeno odsutnog provincijala Hrvatske dominikanske provincije p. Slavka Sliškovića, priorom samostana Kraljice sv. Krunice p. Ikom Mateljanom, braćom dominikancima i drugim svećenicima, članovima pokojnikove obitelji i znanstvene zajednice, sestrama dominikankama i drugim redovnicima te brojnim vjernicima. Opraštajući se od akademika fr. Šanjeka i prenoseći izraze sućuti i zahvalnosti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, biskup Šaško je istaknuo da je Šanjekov život obilježila povijest.

“Prisjećajući se ovih dana raznih okolnosti, svjestan sam da će oca Franju ljudi koji ga osobno nisu susreli povezivati s njegovim znanstvenim doprinosima, a u nama koji ga poznajemo puno dublji trag ostavljaju njegove riječi, susretljivost, blizina, iskazana brižnost i zauzetost. To se dvoje danas spaja, pri čemu se osobna povijest odražava u povijesti spasenja.”

Franjin je život obilježila povijest; nju je proučavao i po njoj je druge poučavao. Kršćanski povjesničar – služeći se istim metodama kao i drugi – povijest i njezin smisao promatra u svjetlu Isusa Krista. I zato ona ima snagu sadašnjosti, snagu protegnutosti u naše živote”, rekao je mons. Šaško.

U završnom dijelu svoga govora, biskup Šaško oprostio se od pokojnika riječima: “Dragi brate Franjo, hvala ti za suradnju s Božjim Duhom u kojemu nastavljamo svoj zemaljski hod; hvala za svaku pomoć, jednostavnost i srdačnost. Nimalo ne dvojimo da će Gospodin u mjerenju tvojih djela i života imati smilovanja, i zbog toga, jer je mjera kojom si ti mjerio, naročito studente, bila sama blagost i milosrđe.”

Prisutnima se, nakon biskupa, obratio dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Mario Cifrak koji je posebno istaknuo ulogu fr. Šanjeka kao dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u povratku Katoličkog bogoslovnog fakulteta u zajednicu Sveučilišta u Zagrebu.

Tijekom obreda pročitana su i pisma sućuti predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića. Od preminulog akademika fr. Šanjeka govorom se oprostio i predstavnik HAZU akademik Dragutin Feletar napominjući da je fr. Šanjek bio “moralna vertikala, velik čovjek i prijatelj”.

Na kraju obreda provincijalov socius fr. Marinko Zadro pročitao je pismo odsutnog dominikanskog provincijala pročitano je pismo odsutnoga dominikanskoga provincijala Slavka Sliškovića koji se prisjetio akademika i njegova poslanja. “U svim njegovim životopisima kao datum rođenja navodi se 1. travnja 1939. godine”, naveo je u pismu Slišković objašnjavajući da je fr. Šanjek zapravo rođen par dana prije, ali je upisan na navedeni datum kako bi njegova majka imala više porodiljnog dopusta. Time je zabilježen njegovo poslanje i životni put, smatra Slišković.

Čini mi se kako je život Franje Šanjeka od samog rođenja bio predodređen da drugima olakšava življenje. Siguran sam da će mnoge kolegice i kolege priznati kako je profesor Šanjek nerijetko bio ona slamka spasa za koju su se hvatali kada su se suočavali s nezahvalnim doktorandom, nepopularnim povjerenstvom ili teškom recenzijom”, naveo je u pismu provincijal.

Fr. Franjo Šanjek rodio se 1. travnja 1939. u Poljani Biškupečkoj kod Varaždina. Prve zavjete u Redu propovjednika položio je 17. kolovoza 1958., a svečane 27. rujna 1963. Nakon studija na Visokoj dominikanskoj bogoslovnoj školi u Dubrovniku i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, 1965. ga je za svećenika zaredio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper.

Od 1965. do 1968. usavršavao je pomoćne povijesne znanosti u Vatikanu, a od 1968. do 1971. studirao je povijest na pariškom sveučilištu Sorbonne, gdje je 1971. doktorirao. Godine 1970. postao je asistent na Katedri crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1971. predavao opću i povijesnu metodologiju, pomoćne povijesne znanosti i srednjovjekovnu povijest Crkve u Hrvata (od 1974. kao docent, od 1993. kao izvanredni i od 1998. kao redoviti profesor). Od 1984. bio je pročelnik Katedre crkvene povijesti i predstojnik Instituta za crkvenu povijest, a od 1994. do 1997. dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta. Od 1978. bio je urednik časopisa Croatica christiana periodica. Bio je i profesor srednjovjekovne povijesti i pomoćnih povijesnih znanosti na Hrvatskim studijima (od 1994.), predavač na poslijediplomskom znanstvenom studiju iz sociologije (1996.) i pedagogije (1998.) Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 1992. do 1999. bio je i predsjednik Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti.

Za redovitog člana HAZU izabran je 1997., a od 2015. do 2018. bio je i tajnik Razreda za društvene znanosti. Od 2016. bio je voditelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Đakovu, a od 2008. do 2016. Zavoda za povijesne znanosti u Zadru. Akademik Franjo Šanjek bio je jedini svećenik među redovitim članovima HAZU.

Kao gost predavač djelovao je na sveučilištima u Fribourgu (Švicarska, 1986. i 2008.), Ottawi (Kanada, 1987.) i Parizu (Sorbonne, 2007.). Sudionik je brojnih znanstvenih skupova u domovini i inozemstvu, suradnik enciklopedijskih i leksičkih edicija u Hrvatskoj, Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i Poljskoj. Godine 1996. odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, a 2004. primio je godišnju državnu nagradu za značajno znanstveno dostignuće na području humanističkih znanosti.

U znanstvenom radu najviše se bavio crkvenom poviješću Hrvatske u europskom kontekstu, posebno heretičkim pokretima bosanskih krstjana, katara i bogumila, ulogom hrvatskih intelektualaca u razvoju srednjovjekovne europske kršćanske teološke, povijesne i filozofske misli, izdavanjem srednjovjekovnih izvora, te ulogom Crkve u povijesnim zbivanjima u Hrvatskoj u 19. i 20. st. Važniji radovi su mu Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistički pokret u srednjem vijeku (1975.), Crkva i kršćanstvo u Hrvata (1988.), Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima: (13.–15. st.) (2003), Latinska paleografija i diplomatika (2004.), Dominikanci i Hrvati (2008.), a s dr. sc. Brankom Grbavac uredio je Leksikon srednjovjekovlja objavljen 2018., izvijestio je Ured za odnose s javnošću i medije HAZU-a.