Predavač je zahvalio ogranku Matice hrvatske Split što je u svoj program uvrstila dva predavanja posvećena sv. Jeronimu, tumaču, prevoditelju, najsuvremenijemu bibličaru, čovjeku koji je volio biti izvoran, i tako su započeli svojevrsnu uvertiru u nadolazeću proslavu 1600. obljetnice njegove smrti, koja će započeti sa slavljem početkom 2019. godine.

Sv. Jeronima Dalmatinci posebno štuju ‘kao našeg Dalmatinaca’. Rođen je u Stridonu, na granici Dalmacije i Panonije, oko godine 347. Mnogi krajevi svojataju čast biti njegovim rodnim mjestom (Duvno, Grahovo, Skradin, Štrigova, itd.), ali znanost ne može dati pravu potvrdu za takva svojatanja, te je do danas nepoznato gdje se točno rodio. Govoreći o njegovu školovanju istaknuo je da je Jeronimova obitelj bila imućna čim mu je omogućila školovanje, kako u rodnom Stridonu, tako i u Rimu. Jeronim spominje da je imao poslugu i dadilje, a znamo da je imao i bogatu knjižnicu koju nosi sa sobom na Istok. Nakon Gotskih pustošenja Jeronim će poslati brata Paulinijana iz Betlehema u zavičaj da rasproda što je ostalo od roditeljskog imanja da bi utrškom popravio betlehemski samostan i gostinjac.

Nakon što je savladao razinu osnovnog školovanja, njegovi su mu omogućili da pođe u Rim gdje je stekao višu i širu naobrazbu kojom će se dičiti cijeli život (koncem 350. i početkom 360-ih.). Pohađao je školu znamenitog učitelja i govornika Donata, nakon otprilike 4-5 godina prešao je na viši stupanj koji odgovara našem sveučilišnom studiju. Na tom stupnju se vježbao u javnim nastupima, ali je bila dužnost steći i određena saznanja iz filozofije. Jeronim nije toliko bio sklon filozofiji, ali je zato upijao književna djela najznamenitijih književnika (Ciceron, Vergilije, Seneka, Salustije, Plinije Mlađi, Horacije, Ovidije, Lukrecije, Svetonije, Varon, itd.).

U Rimu, osim dovršenog školovanja, Jeronim je dovršio i proces svoga kršćanskog sazrijevanja, te je primio i krštenje u vrijeme pape Liberija. Uvijek će s ponosom isticati kako je njegova vjera ona rimska, to jest u skladu s rimskim učenjem i predajom.

Paralelno uz stručni rad i usavršavanje, Jeronim ne gubi vrijeme niti glede boljeg upoznavanja kršćanstva i produbljivanja vlastite vjere. U Trieru je imao prigodu upoznati asketske krugove egipatskog monaškog oblika i usmjerenja, koji su se tamo razvili zahvaljujući činjenici da je sveti Atanazije nekoliko godina proveo u Trieru kao prognanik sa svoje biskupske stolice. Jeronim je u Trieru započeo prepisivati djela sv. Hilarija, što znači da se počeo ozbiljno zanimati za teologiju i teološku problematiku onoga vremena. Ujedno je iskoristio prigodu da obiđe Galiju u kojoj se do tada već uvriježio asketski život mnogih svetih muževa i žena, što ga je neobično privlačilo. Nakon tih putovanja, Jeronim se kratko vraća u svoju domovinu, to jest u rodni grad Stridon. Jeronim, oko 373/4. odlazi na Istok zajedno s nekim prijateljima. Jedan od ciljeva bilo mu je hodočastiti u Svetu zemlju, ali je njegovo putovanje bilo dosta dugo i vrlo opsežno. Naime, brodom je prošao cijeli Jadran, te je onda s albanskih obala pošao pješice i zaustavio se u Ateni.

Jeronim se zaputio u Kalcidijsku pustinju. U pustinji provodi strog život, vježba se u mrtvljenju i pokori, ali isto tako čita Sveto pismo i prepisuje knjige za svoju knjižnicu. Usput je učio i jezike (sirijski i grčki). Nakon boravka u pustinji, vraća se u Antiohiju gdje ga je biskup Paulin zaredio za svećenika, ali je Jeronim postavio uvjet da želi živjeti kao asketa posve neovisno od pastoralnih zaduženja.

Iz Antiohije otputovao je u Carigrad gdje je ostao do znamenitog sabora 382. kad je upoznao znamenitog biskupa Grgura Nazijanskoga (Grgura iz Nise), drugog od trojice slavnih Kapadočana.

Nakon sabora Jeronim se vraća u Antiohiju, odakle 382. godine putuje put Rima zajedno s Paulinom Antiohijskim i Epifanijem Salaminskim kako bi ishodili zadovoljavajuće rješenje glede antiohijskog raskola. O njemu se vrlo brzo pronio glas kako vrlo dobro pozna jezike, izučava Sveto pismo, te živi strogo asketski slijedeći život pustinjaka svoga vremena. U ljeto te iste godine sudjeluje na saboru u Rimu gdje se rješava problem apolinarizma i antiohijskog raskola, pri čemu je Jeronim imao zapaženu ulogu kao prevoditelj i teolog. Učen i dobronamjeran postao je tajnikom pape Damaza, te ga je Papa zadužio da tumači nejasna biblijska mjesta, popravlja latinski biblijski tekst i nastavi sa znanstvenim radom. Njegovo oduševljenje će trajati do Papine smrti (prosinac 384.) kad će ga određeni krugovi oklevetati da je htio postati papom, pa će onda to utjecati na njegovu odluku da nepovratno napusti Rim i Zapad i skrasi se negdje na Istoku. Jeronim 385. odlazi iz Rima put Istoka u pratnji pobožnih svetih žena kojima je bio asketski duhovnik. Odjedrio je put Cipra, pa preko Antiohije otišao do Svete zemlje, pa čak i do Egipta. Upoznao je Didima Slijepca, posjetio monaške udruge, te se potom vratio u Palestinu i nastanio u Betlehemu pored špilje Gospodinova rođenja. Tu ostaje sve do smrti 30. rujna 419. (ili 420.). Tu je podigao dva samostana, za muškarce i žene, i nastavio se baviti onim što mu je bilo najdraže i najsvetije, a to je teološki rad, tumačenje Svetoga pisma i uređivanje prijevoda na latinski jezik.

Izlagaču je uime Matice hrvatske Split zahvalio član Upravnog odbora Vlaho Kovačević te je kratkim osvrtom zatvorio 26. dane Matice hrvatske Split.