Blažica (rođ. Cvenić) i Viktor Beniković, rođeni su 1946. godine u Osijeku, a ljubav ih je spojila u crkvi. Pričaju kako su se „prepoznali“ i upoznali u Župi sv. Mihaela, arkanđela, u Tvrđi gdje je Blažica pjevala u zboru, a Viktor ministrirao. „Nekoliko događaja u našem životu vezano je baš za svetkovinu Velike Gospe“, kažu složno, a Viktor dodaje kako su uzajamne simpatije krenule upravo na Veliku Gospu 1964. i vjenčali su se na svetkovinu Uznesenja BDM na nebo 1970. godine u župnoj crkvi Sv. Mihaela.

„Vjenčao nas je Blažicin brat, pokojni velečasni Tomislav Cvenić, prvi župnik Župe sv. Ane u Tenji gdje je ostao početkom rata 1991. i bio zatočen te je razmjenom oslobođen upravo na Veliku Gospu te godine. U braku smo darovani s dvoje djece, kćerkom Anitom i sinom Hrvojem, a imamo i četvero unučadi (uzrasta od 13 do 21 godinu): Antuna, Andriju, Patrika i Tonija“. Svoj radni vijek Blažica je, do otkaza, provela u IMK „Slavonija“ radeći administracijske poslove, a Viktor, inženjer poljoprivrednog strojarstva radio je u „Kovinaru“, Metalisu i MGI-ju odakle je i otišao u mirovinu.

Benikovići žive u Župi Preslavnoga Imena Marijina u Donjem gradu, no već 30 godina aktivno djeluju u crkvi Sv. Križa u Tvrđi gdje zajedno pjevaju u zboru sa svojim dugogodišnjim prijateljima s kojima su išli u osnovnu školu ili na vjeronauk. Zauzeti su članovi Katoličke udruge „Veronikin rubac“. Tridesetogodišnja prisutnost u crkvenom životu Franjevačkoga samostana razlogom je što su upravo u crkvi Sv. Križa svečano proslavili zlatni jubilej.

Euharistijsko slavlje predvodio je dosadašnji gvardijan fra Ante Perković uz fra Zoltana Dukaija i fra Svetislava Krnjaka, crkveni je zbor liturgijski pratio slavlje, dok je ministrirao unuk Antun, koji koncertno zasvira i na crkvenim orguljama. Posebni dar, svijeću sa sklopljenim rukama, Benikovićima su darovali časni brat Drago Rašković i unuk Antun, ujedno pročitavši zahvalu svomu djedu i svojoj nani (kako baku Blažicu od milja zovu unuci): „Dragi deda i draga nana, pogledajte danas svoje ruke, to su ruke koje su se u mladenaštvu znale radovati, koje su prije 50 godina započele zajedno raditi te svojom marljivošću i sklapanjem na molitvu pratile Anitu i Hrvoja kroz njihov život i odrastanje. To su one ruke koje su nas: Antuna, Patrika, Andriju i Tonija znale u mnogim trenutcima obradovati i razveseliti, a koje su sada pomalo izborane, ali još uvijek spremne dati i primiti ljubav. Neka ova svijeća bude znak zahvalnosti prema vama i vašoj dobroti“.

Poslije obnove bračnih zavjeta i blagoslova, o. Perković je, uz srdačne čestitke, Benikovićima uručio jubilejsku uspomenicu s biblijskim „Hvalospjevom ljubavi“. „Za bračnu dugovječnost zahvaljujemo Bogu. Za brak je potrebno puno ljubavi, razumijevanja i praštanja. U godinama koje slijede želimo si samo dobro zdravlje i obostrano razumijevanje. Iz svega srca svima smo zahvalni što su pridonijeli da misa i naša proslava budu tako svečane i dostojanstvene“, radosno kažu Benikovići dični na svoju obitelj u kojoj su neumorni sijači ljubavi. Jubilarci su posebno zahvalni Gospi za milosno praćenje njihova života i stoga su pred oltarom Gospe Osječke molitvom okrunili polustoljetno zajedništvo.