Temelje bazilike pronašao je fra Ivan Tonković (Zmijavci, 1. travnja 1851. – Imotski, 17. listopada 1911.). Njegov otac na tom mjestu imao je vinograd. Fra Ivan je bio nastavnik u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju i ravnatelj arheološke zbirke, bavio se i arheološkim iskapanjima u Čitluku. Prisjećao se kako bi se u vinogradu na Crkvini u Zmijavcima prilikom obrađivanja zemlje nalazilo ukrašena kamenja. Dolaskom na službu župnika u Podbablje počeo se baviti istraživanjem te je 1898. godine iz zemlje izranjala bazilika s dvjema polukružnim apsidama na istoku.

Radi se dakle o građevnom sklopu iz 5. stoljeća koji je služio za kršćansko bogoslužje vjernicima rimskog naselja Novae, koje se protezalo uz rimsku cestu koja je iz Salone prolazila kroz Zmijavce i Runoviće za Naronu. Kameni ulomci daju naslutiti da je bazilika u 7. stoljeću nasilno srušena za vrijeme seobe naroda te nakon toga nije više obnavljana. Svi ovi kratki ulomci iz povijesti daju sliku da je u rimskoj provinciji Dalmaciji kršćanstvo bilo veoma živo.

Misno slavlje predvodio je fra Zoran Kutleša, gvardijan Samostana svetog Franje u Imotskom, a u koncelebraciji su bili fra Frano Laco, župnik Zmijavaca, te franjevci koji poslužuju župe imotskog samostanskog okružja.

Na temeljima bazilike okupilo se oko 250 vjernika, posluživali su ministranti, a pjevanje je predvodio zbor župe Zmijavci.

Na kraju misnog slavlja riječima zahvale obratio se fra Frano Laco, iskazao je zahvalu dragom Bogu za lijepo vrijeme i milost što su na temeljima bazilike mogli proslaviti misu, franjevcima za svesrdnu podršku, te župljanima Zmijavaca, uz želju da se takvi susreti na temeljima starokršćanske bazilike nastave i da se dragom Bogu s tog mjesta uzdiže pjesma hvale.