Prije početka znanstvenog skupa euharistijsko slavlje predvodio je mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup i metropolit u koncelebraciji s rektorom Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željkom Tanjićem, prof. dr. sc. Marijanom Steinerom, superiorom isusovačke rezidencije u Beogradu, fra Ilijom Alandžakom, župnikom župe Svetog Antuna Padovanskog u Beogradu, vlč. Mihaelom Sokolom, nadbiskupovim tajnikom, prof. dr. sc. Jerkom Valkovićem, pročelnikom Odjela za komunikologiju na HKS-u, doc. dr. sc. Odilonom Singbom s Katedre za teologiju HKS-a te sveučilišnim kapelanom vlč. Markom Čolićem.

Prije početka misnog slavlja rektor Tanjić je poželio dobrodošlicu nadbiskupu Hočevaru na Hrvatsko katoličko sveučilište te zahvalio na njegovoj pastirskoj brizi za Crkvu i katoličke vjernike u njegovoj nadbiskupiji i na djelovanju koje promiče jedinstvo Crkve.

Mons. Hočevar u svojoj je homiliji osvrnuo se na peto poglavlje Matejeva Evanđelja i blaženstva rekavši kako vjeruje da su naši profesori i studenti gladni i žedni znanja, ali i životne mudrosti te dodao: „Možda bih čak s kardinalom bl. Johnom Newmanom mogao reći: »Uznemiren sam, jer nismo svi uznemireni nad darom uspostave Božjega kraljevstva na Zemlji.« Isus je svakako donio na zemlju i mač. Mač dvosjekli! A samo Njegov mač razdvaja pravdu i nepravdu, dan i noć, svjetlost i tamu, istinu i neistinu. Bez toga Kristova mača nećemo se osloboditi ni ekoloških katastrofa ni pandemija; nećemo biti sigurni pred ratovima niti ćemo stvarati jedinstvo kršćanskih Crkava. Ali taj Kristov mač ne sliči zemaljskim mačevima. Kristov mač je neodoljiva milina čistoga duha i nesalomljiva snaga sveoslobađajuće istine.

Da bismo i mi došli do toga spasavajućeg Kristova mača ljubavi, trebamo samo prihvaćati Kristova blaženstva. Ta su blaženstva jednostavno zjenica Kristova pogleda na totalitet života i srce su srca Bogo-čovjeka Isusa Krista. Gledajući Njegovim okom stvarnost čitavoga stvorenja, zaista počinjemo žeđati za Njegovom ljubavi i gladovati za Njegovom mudrosti. Ljubeći Njegovom bjelinom utjelovljenja u našu stvarnost, zaista svugdje otkrivamo Boga, unatoč svim mizerijama ovoga svijeta kao i u čitavoj našoj povijesti; štoviše, možemo se »pričešćivati« milošću Njegove prisutnosti. Nikada dosad nije me predivni psalam 72. ‒ »U danima Njegovim cvjetat će pravda i mir velik dovijeka« tako duboko spasonosno dirnuo kao ovaj put… Da, »U Njegovim danima cvjetat će pravda…« To znači onda kad budemo živjeli Kristova blaženstva. Kad Kristovo srce bude kraljevalo u našem srcu. Samo onda kad i naše srce bude tako gladno, žedno, čisto, miroljubivo i milosrdno kao što je Njegovo srce.“

U dvorani „Blaženi Alojzije kard. Stepinac“ uslijedilo je otvaranje znanstvenog skupa. Pozdravnu riječ uputio je moderator skupa izv. prof. dr. sc. Hrvoje Kekez koji je zajedno s dr. sc. Tomislavom Matićem u ime Odjela za povijest HKS-a organizirao i sastavio program skupa.

U ime domaćina sve okupljene pozdravio je rektor Sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić, izrazivši zahvalnost svim izlagačima, organizatorima, a posebice nadbiskupu mons. Stanislavu Hočevaru na njegovom prisustvu: „U jednom ste svom intervjuu rekli kako rijeke Sava i Dunav, koje se ulijevaju upravo u Beogradu, čine „granicu“ između Istoka i Zapada; čine „most“ između istočnoga i zapadnoga plućnog krila kršćanstva. Svakako je tom tako malenom stadu od najviše trideset tisuća vjernika, smještenom između Vojvodine i Makedonije, između Rumunjske, Bugarske i Bosne i Hercegovine, dat izvanredno težak križ. Zato Beogradska Crkva treba Šimune…“.

Pokroviteljstvom ovom znanstvenom skupu Vi ste pokazali da i Beogradska crkva može biti Šimun, pomoći drugima i na tome Vam od srca zahvaljujem. Vas, svećenike, redovnike i redovnice, cijelu Vašu vjerničku zajednicu nosimo i nosit ćemo mi na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u svojim molitvama, želeći Vam obilje Božjeg blagoslova u radu, služenju, promicanju ekumenizma, u stvaranju mostova mira i pomirenja. Vjerujemo i nadamo se da će se naša suradnja nastaviti i ubuduće.“ Rektor Tanjić je također zahvalio i ravnatelju Hrvatskog instituta za povijest dr. sc. Gordanu Ravančiću na suorganizaciji ovog skupa, istaknuvši odličnu suradnju dviju znanstvenih institucija na različitim projektima i programima.

Dr. sc. Gordan Ravančić obratio se u ime Hrvatskog instituta za povijest te je kazao kako je ovaj znanstveni skup vrijedan po tome što će izlaganja pokazati puno neistraženih činjenica povezanih s tim razdobljem te da se već unaprijed raduje zborniku koji bi trebao obuhvatiti predavanja izlagača iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Mađarske i Austrije.

U ime pokrovitelja Beogradske nadbiskupije govorio je mons. Stanislav Hočevar: „Donosim Vam najljepše pozdrave i najdublje želje za blagoslovljene domete i visoku studioznost Vaše ustanove. Sv. Papa Ivan VIII. prvi je pismeno zabilježio ime našega grada na slavenskom jeziku: Beograd. Od toga 17. travnja 878. godine pa nadalje, i nasljedovatelji sv. Petra budnim očima prate ovaj grad koji se ponosi posebnim genius-om loci; Ušćem. Ušće je njegovo pravo ime! Nije samo sv. Ivan Kapistran, papin izaslanik, godine 1456. s ostalima obranio slobodu Beograda, nego je za tu slobodu svoj život žrtvovao i blaženi Marko iz Avviana. Papa Pio II. umro je tad u Anconi čekajući vojsku iz Europe, ali ona nije došla. Kao što nije došla ni potrebna pomoć godine 1521. ‒ tad se ta ista Europa našla strahovito podijeljena, boreći se s reformacijom i drugim nutarnjim raskolima. Te nutarnje podjele majke Europe uvijek su bile zlokobne. Trebamo činiti sve da nadjačamo ponore podjela, da nadjačamo nečisti zrak samodostatnosti.“

Plenarnim izlaganjem prof. dr. sc. Borislava Grgina „Hrvatske zemlje u desetljeću do pada Beograda 1521. godine“ započeo je radni dio znanstvenog skupa. Znanstveni skup podijeljen je u četiri sesije tijekom kojih će izlagati četrnaest znanstvenika.

Sadržaji njihovih izlaganja dostupni su u knjižici sažetaka na poveznici. Skup se može pratiti online preko YouTube kanala Hrvatskog katoličkog sveučilišta.