Duhovne vježbe predstavljaju povlašteno i milosno vrijeme sjemenišne godine, u kojem su sjemeništarci pozvani osluškivati riječ Gospodina koji želi govoriti. Otvarajući se poticajima Duha, svaki od njih postaje raspoloživ za primiti tu Riječ. Svetom misom zaziva Duha Svetoga započeo je četverodnevni duhovni hod obilježen trenutcima tišine, sabranosti te osobne i zajedničke molitve. Uz redovite poticaje i nagovore voditelja, svakodnevna euharistijska slavlja bila su popraćena prigodnim homilijama koje su pratile dinamiku duhovnih vježbi.

Iako se može činiti da su duhovne vježbe vrijeme odvojenosti od svijeta, one su zapravo duboko povezane s cijelom Crkvom. Kroz svakodnevna euharistijska slavlja, molitvu časoslova i razmatranja Božje riječi, sjemeništarci su obnavljali svoju povezanost i jedinstvo s Bogom i Crkvom, osobito u sakramentu pomirenja i pokore kojemu je prethodilo pokorničko bogoslužje. Božje oproštenje, koje se ostvaruje u Crkvi, jamac je nade koja ne postiđuje, već uvijek otvara vrata novom životu u Kristu. Oluje koje dolaze nikada neće prevladati, jer smo usidreni u nadi milosti. Duhovne vježbe, osim smjernica sv. Ignacija, bile su obogaćene i poticajima blagopokojnog pape Franje, danima u buli proglašenja jubilejske godine Spes non confundit.

U mjesecu listopadu, kada su pogledi vjernika osobito upravljeni prema nebeskoj Majci Mariji, sjemeništarci su svakodnevnom molitvom svete krunice donosili pred Isusovu i svoju Majku svoje radosti i boli, traženja i nalaženja, moleći njezin zagovor i pomoć te u njoj gledajući uzor — onu koja osluškuje Riječ i proživljene događaje prebire u svom srcu. Svakoga dana imali su priliku i za duhovni razgovor, kako s voditeljem duhovnih vježbi, tako i sa sjemenišnim duhovnikom.

Biskup Štefković u svojim je poticajima, obogaćenima životnim i osobnim primjerima, budio svijest o vrijednosti svakog pojedinca, koja ne ovisi o uspjesima u školi, sportu, potvrdi okoline ili vlastitom mišljenju o sebi. Čovjekova je vrijednost u samoj činjenici da je željen i ljubljen od Gospodina; iz te se svijesti rađa zahvalnost i želja da čovjek uzvrati ljubav Onomu koji mu daje smisao života. U nagovorima je biskup poticao sjemeništarce da otkrivaju i koriste darove koji su im povjereni, jer se ti darovi najizvrsnije umnažaju u zajednici — kada koriste drugima, kada služe Crkvi. Upravo je Crkva znak nade, obitelj koja svjedoči u svim dijelovima svijeta, a toj Crkvi je svatko pozvan služiti.

Ovogodišnje duhovne vježbe zaključene su svečanim euharistijskim slavljem u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Novigradu na Dobri. U slavlju, kojim je predsjedao zrenjaninski biskup mons. Mirko Štefković, koncelebrirali su domaći župnik p. Filip Vicić CM te sjemenišni odgojitelji preč. Matija Pavlaković i vlč. Matko Filipović. Nedjeljno vjerničko okupljanje oko Gospodina bilo je prožeto osobitom radošću zajedništva sjemeništaraca sa župnikom i okupljenim vjernicima.

Na završetku slavlja rektor Međubiskupijskog sjemeništa, preč. Pavlaković, zahvalio je biskupu Štefkoviću na trudu i raspoloživosti da usmjerava i prati sjemeništarce na njihovu putu duhovnog sazrijevanja i rasta u odnosu prema Gospodinu, kao i župniku Viciću na gostoprimstvu. Prisutne vjernike pozvao je na molitvu za sjemeništarce i nova duhovna zvanja.

Na kraju duhovnih vježbi, sjemenišni su odgojitelji uručili ocu biskupu i osoblju pastoralnog centra Vincentinum prigodne darove zahvalnosti. Obnovljena duha, sjemeništarci su nastavili svoj hod za Gospodinom, kojega žele izbliza slijediti.