Suslavilo je 30-ak svećenika, među kojima su bili: provincijal hrvatskih isusovaca o. Dalibor Renić, dekan Sutješkoga dekanata preč. Pero Brkić i sutješki gvardijan fra Bono Tomić te nekolicina njih koji su rodom iz Borovice. Okupilo se i 40-ak redovnica različitih družbi te oko tisuću vjernika koji su došli s različitih krajeva svijeta kamo su nakon posljednjega rata razasuti.

Sve je na početku pozdravio borovički župnik Vlado Vrebac spomenuvši kako su tu župu od njezina osnutka 1922. pa do 1950. opsluživali dijecezanski svećenici, da bi potom bila sve do 1989. povjerena isusovcima, nakon čega njome opet upravljaju biskupijski svećenici.

U propovijedi mons. Vukšić najprije je uputio čestitke povodom jubileja župe te zahvalio svima koji su se znali othrvati i „na pretrpljeno zlo nisu uzvraćali zlom već su ustrajali u dobroti i bili vjerni Božjim zakonima“, premda se tu često živjelo u vrlo teškim okolnostima, iskušenjima i stradanjima.

„Za žive molimo Božji blagoslov da se uvijek znaju oprijeti iskušenjima zloga i ostati na putu obraćenja i posvećenja, a za sve pokojne molimo Božje milosrđe i oproštenje njihovih slabosti“, rekao je nadbiskup te se spomenuo i svećenika koji su u Borovici službovali i pridonijeli da su tu potekla mnoga svećenička i redovnička zvanja.

Osvrnuvši se na blagdan Preobraženja Gospodinova, istaknuo je da on otkriva duboku Isusovu stvarnost „koju je njegovo ljudsko naličje prikrivalo“. „Tako događaj preobraženja ima duboko i dvostruko značenje u kršćanskoj vjeri i nauku. Radi se o očitovanju Boga Oca koji je potvrdio da je Isus Božji sin. I radi se o očitovanju Krista jer je na njegovu licu zasvijetlila slava Božja pred kojom se, moglo bi se slikovito kazati, kao istanjio veo ljudskosti, koji ju je dotad prikrivao, te je kroz taj veo prosvijetlilo njegovo skriveno lice“, objasnio je mons. Vukšić te poručio kako je Preobraženje Gospodinovo „blagdan iskustva Božje blizine i blagdan poziva na obraćenje, na poslušnost Kristu, na usklađivanje vlastitih želja s voljom Božjom te ima i misionarsko značenje“.

„Isusa slušajte jer je on Sin Božji! Te božanske riječi pronose se svijetom samo zahvaljujući svjedočenju i naviještanju Isusovih učenika i poput jeke, što se širi s visina, odzvanjaju u dolinama. Tako su došle i do ove gore i s nje odjekuju kroz mnoga stoljeća“, rekao je nadbiskup poručivši: „Poslušajmo ga i mi svi, odnosno usvojimo njegove riječi kao pravila svoga života, kako bismo se s ove gore, preobraženi i njemu slični, vratili u mjesta u kojima živimo i radimo. I neka ga poslušaju također svi ostali kako se nikada više i nikome ne bi dogodila zla koja čine oni što Božjim zapovijedima nisu poslušni i njegovu nauku nisu vjerni.“

Završno je mons. Vukšić podsjetio na činjenicu da Isus se nakon događaja preobraženja vraća s gore Tabora u tešku stvarnost koja mu se, po muci i smrti, doskora imala dogoditi u Jeruzalemu. „Slično smo i mi, njegovi učenici ovoga vremena, pred lice Božje vjerojatno donijeli svoje strepnje, nesigurnosti, dileme, padove, želje, zahvale, molbe, planove i nakane. Odnosno, kako bi rekao apostol Pavao, svatko je donio svoje ‘porođajne boli’ u kojima uzdiše svako stvorenje (Rim 8,22). I, nakon susreta s Kristom i prijateljskoga druženja s ljudima, sići ćemo s ove gore i svatko će se vratiti u stvarnost svoga života. A tamo: Njega slušajte! Kamo god budete išli i što god budete radili, Njega slušajte i budite njegovi svjedoci“, poručio je vrhbosanski nadbiskup.

Na kraju mise kum i kuma crkve Stanko i Silvija Nikolić nadbiskupu su uručili dar – umjetničku sliku crkve u Borovici, a o. Mirko Nikolić uime borovičkih duhovnih zvanja, a na osobit način otaca isusovaca, nadbiskupu je predao na dar kalež. Vlč. Vrebac je potom prigodne darove uručio nekadašnjim župnicima u Borovici: vlč. Mati Majiću i vlč. Milanu Blahi. Pjevanje na misi predvodila je s. Julijana Djakovićuz pjevačku podršku sestara milosrdnica i redovnica različitih družbi. Nakon završnoga blagoslova uslijedio je narodno veselje i ručak za sve pod šatorom. Slavlje su izravno prenosili Radio Bobovac i Radio Marija, a prilog je napravila RTV Herceg Bosne.

Borovica je smještena na 1300 mnv, povrh kraljevskog grada Bobovca i na padinama Zorkovice, Javorja i Lipničkog brda, a utemeljena je 1922. odvajanjem pojedinih naselja od, oko 15 km udaljene Kraljeve Sutjeske. Prije posljednjega rata (1991.) imala je 1511 vjernika, još ih je dvije-tri tisuće bilo različitim stranama svijeta. Snage bošnjačke Armije BiH u listopadu 1993. do temelja su srušile župnu crkvu izgrađenu 1926., a župljane protjerali ili ubili. Danas u Borovici živi 50-ak katolika, kojima se u vrijeme godišnjih odmora pridruže mnogobrojni, diljem svijeta, razasuti Borovičani koji nisu zaboravili svoga rodnog kraja. O toj vjerničkoj zajednici može se više pročitati i informirati na njihovoj župnoj stranici.