Koncelebrirali su rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Željko Faltak, preč. Nikola Turkalj, preč. Herbert Berisha, preč. Mile Šajfar, vlč. Mile Rajković i domaći župnik Petar Šporčić.

U homiliji mons. Šporčić, pozivajući se na Sveto pismo, opisao je poziv apostola s posebnim naglaskom na Jakova te događaja u kojima se spominje on i njegova braća. Uputio je na činjenicu kako je sv. Jakov kao apostol prvi podnio mučeništvo te ostao dosljedan svom odgovoru da će „piti istu čašu“ kao i Isus. Nastavio je opisujući Jakova kao najustrajnijeg apostola koji uz Isusa ostaje na Maslinskoj Gori i moli, ostaje ustrajan do kraja.

Mons. Špročić homiliju je zaključio riječima; „Ono što iz svega rečenog možemo zaključit jest to su se braća, sinovi Zebedejevi odazvali Isusovom pozivu, ali nije kod toga stalo. Oni su ustrajali s njime u školi teorije i prakse života. Rasli su u svojoj vjeri. Oni nam daju znati za kršćane i to za sva vremena i da je osnovno da se mi odazovemo na put Isusov. Nije se dovoljno krstiti, obaviti sakramente. Dobar dio naših vjernika je kršteno, ali mali je broj onih koji zaista znaju i žive zajedništvo s Isusom, Njegovom riječju, koji se hrane kruhom života i nastoje ići za Isusom u svim vidovima svoga života. Ono što je početno važno za svaku osobu i onda trajno u životu jest biti u zajedništvu s Isusom, Njegovom riječju i Njegovim Kruhom. Misa je vrhunac kršćanskog rasta i odgoja. No, taj odgoj i rast u vjeri ne događa se samo u crkvi (kao zgradi) nego prvenstveno u obitelji koja treba biti Crkva u malom. Roditeljska je odgovornost da formiraju i odgajaju djecu u kršćanskim vrednotama. No, oni to čine prije svega svojim zajedništvom, svojom međusobnom ljubavlju i zajedničkom ljubavlju prema djeci. Prije svega da imaju djecu, da im daju život, ali da onda omoguće da taj život raste u okruženju i doživljaju ljubavlju. Obitelj koja živi pravu ljubav najbolja je slika samog Presvetog Trojstva. I ona je objava Božje ljubavi. To je Božji dar koji je na osobiti način darovan upravo obitelji. Nije toliko važno znati to teoretski koliko je važno živjeti.“