Koncelebrirali su don Tomislav Topčić, župnik Župe Košute, don Renato Pudar, nadbiskupov tajnik te još desetorica svećenika.

„Prošle su 64 godine od smrti blaženog Alojzija Stepinca, ali njegov lik ne blijedi usprkos određenim otporima njegovoj kanonizaciji. Naprotiv, njegov lik postaje sve sjajniji i sve više nadahnjuje vjernike našega naroda koji ga doživljava kao ikonu vjere i kao siguran putokaz u hodu naše Crkve u današnjem vremenu, vremenu koje je drugačije, ali ne s manje napasti i zamki“, istaknuo je u propovijedi nadbiskup.

„Vrijeme u kojem je živio i djelovao blaženi Alojzije Stepinac bilo je iznimno teško i krvavo. Promijenio je tri režima u kojima je bilo previše zla, i u svakom od tih režima on je bio ‘persona non grata’. Smetao je svakom od tih režima jer je osuđivao zlo, nepravdu i nasilje prema svakom čovjeku bez obzira na njegovu vjeru ili nacionalnu pripadnost. Dva režima je uspio preživjeti, ali komunistički i ateistički režim druge Jugoslavije nije uspio preživjeti. Stepinac je od komunističkog režima osuđen, ne zato što je počinio ili podržavao bilo kakvo zlo, jer mu nitko ni onda ni danas nije uspio pronaći nekakvu mrlju u njegovu djelovanju, nego je suđen samo zato što se usudio kritizirati poslijeratna zlodjela komunista i partizana, i tako postao velika smetnja“, kazao je nadbiskup.

„Malo starijima je dobro poznata izjava koju je Stepinčev tužitelj Jakov Blažević dao ‘Studentskom listu’ negdje 70-ih godina gdje je izjavio da ‘Stepinac nikada ne bi bio osuđen da je bio malo fleksibilniji’. Ako je on bio zločinac kako bi onda mogao izbjeći osudu? Problem je što on nije bio fleksibilan u smislu da bude podrška komunistima u svim njihovim nehumanim projektima. U svojoj propovijedi na svetkovinu Svih svetih 1945. Stepinac će ukratko sažeti svoje političko djelovanje: ‘Moja politika je bila uvijek i bit će ista, spašavati duše’“, kazao je nadbiskup dodavši da je kardinalovo djelovanje uvijek išlo za tim da se spasi čovjeka po svaku cijenu. Njegova vjera i njegovo iskustvo Boga nisu mu mogli dopustiti ništa drugo. To je bio njegov program od njegova svećeničkog ređenja do kraja života. Bez obzira na sve nepravde koje su mu učinjene, nikada nije mrzio ili želio zlo drugima bez obzira na zlo koje su ti isti činili njemu. Molio je da u njima proradi savjest i pobjedi čovječnost.

Stepinac je puno patio, ali je patnju proživljavao s Bogom i u njegovoj duši patnje nisu ostavljale nikakvu gorčinu. One su mu samo davale osjećaj sličnosti s Isusom i tako su postajale izvorom blagoslova za njega, za narod i Crkvu. On je tako svom narodu najviše pomogao. „Njegova poruka je i danas itekako aktualna. Jednom je napisao da se ljubav prema svom narodu ne sastoji u pustim frazama, nego prije svega u kreposnom životu. U tom smislu možemo danas reći kako pravo domoljublje nije u riječima, nego u poštenu i zauzetu životu, u životu ispunjenom dobrotom i solidarnošću“, istaknuo je nadbiskup.

Blaženi Alojzije jest i ostat će trajni uzor i ponos naše Crkve i našeg naroda. On je jasna poruka svima nama da čovjek vjere i ljubavi, pravednosti i istine, ostaje nesalomljiv. Može biti izvrgnut bilo kakvim patnjama, ali neće izgubiti dobrotu, vedrinu srca i mir duše, zaključio je nadbiskup.

Na kraju misnog slavlja župnik je zahvalio svim nazočnima, a na poseban način predvoditelju misnoga slavlja. Prije svečanog blagoslova nadbiskup je kazao da je već čuo za Košute kao mjesto koje je dalo mnoga svećenička i redovnička zvanja te ih je potaknuo na daljnju molitvu i zauzetost za dobro cijeloga hrvatskog naroda. Na misi je pjevao župni zbor, a košućke djevojčice i dječaci obučeni u tradicionalne nošnje doprinijeli su na poseban način ovom slavlju. Proslavi blagdana prethodila je trodnevnica koju je predvodio don Slavko Volarević, župnik Župe sv. Mihovila u Trilju.