U ime zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše djelitelj krizme bio je preč. Matija Pavlaković kojega je u ime svih krizmanika i kumova pozdravila krizmanica Ema Štajcer darovavši mu bistu sv. Ivana Pavla II., pape koju je izradio akademski kipar Vid Vučak.

Preč. Pavlaković na početku mise uputio je riječi pozdrava: „Dragi i cijenjeni župniče i čuvaru ovoga Stepinčeva svetišta prijatelju Ivane (Vučak), mnogopoštovani prečasni dekane Miroslave (Lesičar) poštovane časne sestre redovnice, dragi kandidati za sakrament Svete Potvrde, braćo i sestre u ljepoti Božje trojstvene ljubavi! Radostan sam što danas mogu biti iznova hodočasnik u ovu drevnu župu ponosne Crkve zagrebačke, u molitvi i pjesmi zajedno sa subraćom svećenicima i sa svima vama donoseći vam u ovo zajedništvo, kao njegov delegat u ovome slavlju, i molitvenu prisutnost te blagoslovnu čestitku našeg zagrebačkog nadbiskupa i metropolite mons. dr. Dražena Kutleše“.

Uz preč. Matiju Pavlakovića suslavili su i svećenici iz Jastrebarskog dekanata na čelu s preč. dekanom Miroslavom Lesičarom te dekanom Ozaljsko-lipničkog dekanta preč. Željkom Ivanom Bakšićem.

U homiliji, preč. Pavlakovič je poručio: „Da bismo uopće govorili o Presvetom Trojstvu, trebamo napraviti uvod, a on glasi: postoje dvije skupine onih koji sebe doživljavaju vjernicima. Jednu skupinu čine religiozno tradicionalni ljudi, a drugu skupinu čine iskreni vjernici”. Kako je objasnio, religiozno tradicionalnim ljudima nedostaje dosljednost. „Kada nastane problem, kada se dogodi neka tragedija, religiozno tradicionalni ljudi redovito traže krivca i uvijek je taj krivac na kraju Bog koji je prema njima nepravedan, zao, a oni su toliko toga obavljali kako bi i samog Boga dobili na svoju stranu”.

S druge strane, iskreni vjernici imaju iskustvo vjere. „Oni to možda ne mogu objasniti riječima, ali oni to osjećaju. Osjećaju taj duboki mir, to duboko povjerenje da je Bog tu i da brine o njima, ali ne samo da brine – oni osjećaju da ih Bog voli pa zato oni vole sebe na pravi način i vole druge ljude. Ako baš ne mogu sve voljeti, onda barem poštuju druge ljude”.

„Ima li smisla govoriti o Presvetom Trojstvu nekome tko ne želi uspostaviti prisni, intiman i prijateljski odnos sa svojima Bogom”, upitao je među ostalim propovjednik. „Iskreni vjernik osjeća da ako je Bog ljubav, onda Bog ne može biti samac, usamljenik, jer ljubav pretpostavlja još nekoga; ljubav se mora primati i davati. Zato iskreni vjernik, kad razmišlja o Presvetom Trojstvu, ima sliku obitelji. Obitelj je jedna, iako je u njoj više osoba. Utjelovljena ljubav roditelja trebala bi biti vidljiva po njihovoj djeci. Tako je i međusobna ljubav Oca i Sina upravo Duh Sveti”.

Biti iskren vjernik ne znači biti cijepljen od problema, od patnje, kriza i životnih brodoloma, poručio je preč. Pavlaković. „Biti iskren vjernik možda samo znači u takvim trenucima mraka, tuge i bespomoćnosti ne kriviti Boga, već ga moliti da nam da snage da po križu i patnji dođemo bliže njemu i postanemo bolji ljudi i bolji vjernici”.

Govoreći o sakramentu potvrde, propovjednik je izrazio nadu da će se Božje prijateljstvo koje nam je ponuđeno, zrcaliti i u tom slavlju u kojemu će izgovoriti riječi: „Primi pečat dara Duha Svetoga“. „Primi pečat koji ostaje vidljivi trag, prepoznatljiv za svakoga tko traži Boga i njegovu ljubav. To je pečat koji čuva dragocjenost, a ona je u daru. Ona nije naše postignuće niti zasluga, baš kao niti životni dah. Ona je dar i to najveći – dar Božjega Duha po kojemu u svijetu nastavljamo živjeti otajstvo Božje prisutnosti i divimo se njegovomu čudesnom djelu”.

Obraćajući se krizmanicima, poručio im je kako uz Boga nisu sami. „Kada vam se čini da ne znate kako naprijed, ispred sebe i iza sebe, kroz trenutnu maglu vidjet ćete svoju župu i u njoj cijelu Crkvu; vidjet ćete svoje učitelje, prijatelje, kumove i, osobito vaše roditelje”. Govoreći nadalje roditeljima, preč. Pavlaković zahvalio im je što su prihvatili živote njihove djece. „Današnja krizma vaše djece poziva vas da i vi vidite ono što svakidašnje brige opterete i zamute pogled. Budite primjer svojoj djeci, riječju i molitvom; pokažite im kako se vjera živi u jednostavnosti svakoga dana; oprostite jedni drugima, da bi preživjela ljubav u vama. Nemojte ih napustiti niti prepustiti raznim suvremenim pokušajima da djecu otrgnu od roditelja. I ne udaljavajte se sami od Crkve, jer tim udaljavanjem otežavate djeci pristup odgovorima koja traže, radosti za kojom čeznu, snazi koja se drugdje ne može naći”.

Kao „vidljivi smjerokaz kršćanskoj mladeži”, mons. Pavlaković istaknuo je primjer bl. Alojzija Stepinca, citirajući njegove riječi: Treba dakle visoko cijeniti sakramenat sv. Potvrde. I oni, koji se spremaju, da ga prime, neka ne gledaju toliko na odijelo, da bude gizdavo, nego da im duše budu što divnije za doček najmilijeg gosta duše, Duha Svetoga, koji je naša snaga u borbama, burama i olujama svega života.

Na kraju mise svima je zahvalio domaći upravitelj župe vlč. Ivan Vučak čestitavši prisutnima svetkovinu župe Presvetog Trojstva.

Prije misnog blagoslova svi prisutni izmolili su molitvu za proglašenje svetim blaženog kardinala Alojzija Stepinca te je naposlijetku djelitelj preč. Pavlaković krizmanicima blagoslovio krunice i uokvirene uspomene zamolivši ih da oni mole za njega kao što će on moliti i za njih.

Pozdravima se priključio i umirovljeni zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić izrazivši svoju molitvenu blizinu.