Župa Srima proslavila nebeskog zaštitnika bl. Stepinca

Euharistiju je predvodio generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić. Koncelebrirali su župnik don Ante Pavlović, župnik i dekan u Vodicama don Franjo Glasnović, župnik katedrale Svetog Jakova don Krešimir Mateša te biskupov tajnik i ekonom biskupije don Roko Glasnović. Pjevali su Pivači svetog Jakova.

U homiliji je mons. Mlakić istaknuo da poziv na svetost odražava iskonski poziv na život. „Kada nas je Bog stvorio na svoju sliku, on nam je darovao svoj božanski dah i time nas pozvao da od njega živimo. Poziv na život je poziv na svetost, a poziv na svetost je poziv na život. Ništa drugo nije dostojno čovjeka jer ga ne može istinski ispuniti. Svetost je, prema tome, jedini ispravan način života, jedina normalnost, jedina ljudska autentičnost. Sve drugo je laž, zabluda, licemjerje“, poručio je mons.Mlakić.

Naglasio je kako je primjer svetosti bl. Alojzija Stepinca za katolike hrvatskoga naroda osobito važan jer u njemu na herojski način nalazimo konkretno ostvarenu ljubav prema Bogu i čovjeku, vjernost Crkvi i istini spasenja koju ona naučava, iskrenu ljubav prema svome narodu koja ga nije omela da jednako poštuje sve ljude svih rasta, vjera i staleža te odlučnost da u svom životu – osobito u svom pastirskom služenju u teškim vremenima rata i poraća – ostane dosljedan onomu što vjeruje i naučava. Nadalje, bl. Alojzije Stepinac nam je uzor hrabrosti koja nije pokleknula pred neljudskim ideologijama koje su bezočno nametale svoju laž, ni pred fašizmom ni pred komunizmom. Odvažno ih je prozivao za neljudskost i pozivao na ljudskost, poručio je mons. Mlakić.

Današnje vrijeme samo je naizgled drugačije od onoga u kojem je živio bl. Alojzije. Drugačije su ideologije i demagogije kojima se zemaljski moćnici služe, drugačiji su načini na koje se nastoji ljude uplašiti, pritisnuti, pokoriti ili osuditi. Međutim, u pozadini je to uvijek ista sotonska laž koja hoće čovjeka natjerati da odbaci Boga uvjeravajući ga da će tako biti slobodan, napredan, prosvijećen. Da će biti kao bogovi. Međutim, kada se odbaci Boga, nije moguće ispravno spoznati i živjeti ljudsko dostojanstvo. Ljubav bez žrtve, sloboda bez odgovornosti, blagostanje bez rada, politika bez principa i ljudskosti, pravda bez istine, sve su to zablude na koje nasjedaju ljudi koji hoće izgraditi društvo bez Boga. Takvo društvo se uvijek na kraju pretvori u nasilni totalitarizam u kojem oni koji ugrabe vlast sve one koji im se ne pokoravaju na sve moguće načine kleveću, ponižavaju, sude i osuđuju, kazao je mons. Mlakić.

Imajući pred očima takvu nepokolebljivost bl. Alojzija donekle možemo razumjeti sve one kojima je smetao kao i one koji ga i danas blate i kleveću. Jer doista nije lako prihvatiti Stepinca koji je tako dosljedno bio vjeran Bogu i njegovoj Crkvi. Nije lako, jer prihvaćajući njega, čovjek se nužno nađe pred izazovom vlastitog obraćenja. A to je za nas ljude, u konačnici, ipak najveći i najteži izazov: vlastito obraćenje.  Prihvatiti Stepinca znači prihvatiti vjernost Bogu i njegovoj svetoj volji kao najveću mudrost i najveću potrebu čovjeka. Prihvatiti Stepinca znači prihvatiti istinu o čovjeku koja je zapisana u njegovu narav i koja nam je objavljena u Svetom pismu. A to onda znači prihvatiti vjernost savjesti, koja je glas Božji u nama, nasuprot svim drugim glasovima koji nas hoće zavesti da je pogazimo. Prihvatiti Stepinca znači usvojiti načelo istinitosti o našoj prošlosti, načelo po kojem treba provjeriti sve neodržive klevete komunističke historiografije koje su zatrovale i još uvijek truju naš narod te mu zamućuju pogled prema budućnosti. Prihvatiti Stepinca znači raskrinkati sve lažne i neljudske ideologije koje niječu temeljne odrednice ljudske naravi i dostojanstva čovjeka te ga žele preodgajati kako bi ga bezočno iskorištavale za svoje neljudske interese, kazao je mons. Mlakić.

Istaknuo je kako Stepinac može biti danas u našoj Domovini istinsko svjetlo i putokaz u prevladavanju svih nesuglasica, povijesnih i sadašnjih, te otkrivanju onih vrijednosti na kojima je jedino moguće graditi pravedno društvo, društvo u kojem će svaki pojedinac biti poštovan s punim dostojanstvom. Zato smo Bogu zahvalni za dar njegove svetosti, za sv. Ivana Pavla II. koji ga je uzdigao na čast oltara i potvrdio kao uzor svetosti. Zato molimo da bude proglašen svetim kako bi cijela Crkva i svijet bolje upoznali njegovo mučeničko i svetačko svjedočanstvo. I povrh svega zato ga uzimamo kao uzor koji sami možemo i trebamo nasljedovati. A neka dobri Bog odluči u svojoj providnosti kada će se to doista dogoditi, poručio je mons. Marinko Mlakić.