Župa sv. Petra u zadarskim Pločama proslavila svoga zaštitnika

Tragom navještaja iz Djela apostolskih o ulasku Petra i Ivana u jeruzalemski hram na molitvu, kod čijih se vrata nalazio hromi čovjek, a prohodao je na Petrovu riječ ‚Hodaj‘ koju je rekao u ime Isusa Krista, biskup Ivas je rekao kako „sv. Petar i danas ulazi u hram, u živu Kristovu Crkvu, u Kristovu obitelj, da je učvršćuje u vjeri. Jer to je upravo njemu povjerio Rabbi – Učitelj, Krist: da Petar njegovu braću i sestre, vjernike, do konca vremena učvršćuje u vjeri. Da Petrova vjera bude Petrus – Kefas, što znači stijena, čvrsta i nerazoriva, na kojoj će Isus kroz sve vjekove i u svim vremenima i narodima graditi svoju Crkvu, živu zajednicu koja će u svijetu biti trajni svjedok njegove ljubavi koja jedina može spasiti svijet – ne sa srebrom i zlatom, nego Kristovom milošću, ljubavlju i žrtvom“. U Crkvi Isus oko sebe u svakom vremenu okuplja narode i poučava ljude svojom Riječju.

„Isus nas hrani svojim Tijelom i Krvlju da možemo ustajati iz svoje nemoći, iz duhovne hromosti koja na zemlji zahvaća i muči svakog čovjeka. Tko to u svom životu nije osjetio duhovnu muku i uzetost? Nema toga čovjeka. Isus dolazi da se ljudi mogu uspraviti, da mogu hodati kroz život, hrabro, uspravno, časno, kroz životne križeve, muke i iskušenja, umiranja i smrti. Da možemo hodati Kristovim putem, živjeti u njegovoj istini i slaviti Boga“, istaknuo je mons. Ivas, poručivši da Petar i danas govori „srebra i zlata nema u meni“. Ali ima puno više od toga, „više od kruha i ruha. U Petru ima Kristova duha, duha Životvorca. Zato ustani, hodaj, vjeruj, nemoj puziti po ovoj zemlji, nisi tako stvoren“, ohrabrio je biskup Ivas.

Istaknuo je i značaj Petrove riječi ‚Vjera te tvoja spasila‘. „Želio bih da to svi čujemo, jer tu je rečenicu Petar izrekao i izriče je svima nama. Tu je riječ on naučio od Krista, svoga Učitelja, riječ koju je Isus rado govorio, radujući se s grešnicom kojoj je oprostio grijehe, s carinikom, sa Zakejem kad su ga pozvali u kuću, s Jairom i rimskim časnikom kad im je oživio i ozdravio djecu, s Pavlom kad se, obasjan njegovom svjetlošću, obratio i od progonitelja postao gorljivi svjedok i širitelj Kristova djela spasenja, križem i Božjom ljubavlju“, rekao je propovjednik.

Opisujući osobnost apostolskog prvaka Petra, biskup Ivas rekao je da „Isusu nije bilo lako s Petrom, s njegovim temperamentom i njegovom vjerom. Zato nam je Petar tako simpatičan, drag i blizak. Kao da se rodio na obali našeg Galilejskog mora, hrvatskog dijela Jadrana. Petar, priprosti ribar, s rukama ispucanima od mora i sunca, žuljevitima od vesla, konopa i mreža. S iskustvom oluje i utapanja, umoran od neprospavanih noći, često od praznih mreža, kao onoga jutra kad ga je Isus prvi put susreo na obali.“

Petar je bio „jednostavan čovjek, ponekad sirov i brz na jeziku, samouvjeren u svoje ribarsko umijeće“. Isus je rekao da baci mreže na drugu stranu, „njemu, Šimunu, vrsnom ribaru, koji najbolje zna gdje su dobre pošte, kako se i kad lovi riba“. Petar je poslušao i učinio to na Isusovu riječ. Možda je „podrugljivo pomislio, što ovaj iz Nazareta zna o moru i ribama? Ali, Šimun je ipak poslušao: ‚Na tvoju riječ bacit ću mreže‘. I mreže su se začudo napunile ribom. Petar je bio spreman ispraviti svoje izjave, priznati i pokajati se za svoje grijehe, za svoju brzopletost, samouvjerenost, ponizno i gorko zaplakati. Isus je znao da će Petrova vjera rasti i sazrijevati. Zato je za njega molio Oca. I za nas Isus moli. I Petar za nas moli, za našu vjeru. Zato je Isus Petra vodio sa sobom na Tabor da vidi njegovo preobraženje, vodio ga je i u Getsemanski vrt da vidi njegove krvave suze“, istaknuo je mons. Ivas, podsjetivši da Petar nije razumio Isusa kad je govorio o svom križu i smrti. Počeo ga je odvraćati od toga, pa mu je Isus morao reći, ‚Nosi se od mene, tako Sotona govori‘.

„Ali, kad je Isus pitao što govore ljudi tko je on, Petar je jedini od apostola rekao: ‚Ti si Krist, Spasitelj, Mesija!‘, na što mu je Isus rekao: ‚Blago tebi, Šimune, jer to ti nije objavila mudrost ljudska. Nego to ti je objavio Otac moj, a ti povjerovao‘“, istaknuo je mons. Ivas.

Opisujući nadalje njegov odnos s Isusom, biskup je rekao kako se Petar usprotivio Isusu kad mu je na Posljednjoj večeri htio oprati noge. „Ali kad mu je Isus rekao da je to znak njegove ljubavi i služenja koje on i njegovi učenici trebaju naučiti i nastaviti živjeti u svijetu, jer bez Božje ljubavi i službe nema u svijetu istinskog spasenja, Petar je oduševljeno rekao: ‚Onda ne samo noge, nego i ruke i glavu‘“, rekao je predvoditelj slavlja. Petrova smjelost vidljiva je i kad je u Getsemanskom vrtu htio braniti Isusa, pa je mačem odsjekao uho jednome koji je došao Isusa odvesti.

„Petar nije imao snage ići za Isusom do vrha Kalvarije, ali nije bježao iz Jeruzalema kao neki drugi. Prvi je ušao u prazan grob Isusova uskrsnuća i povjerovao. Draga je i za sve nas utješna istina da se Isusu jako sviđalo sve što se sa Šimunom i njegovom vjerom događalo, pa je upravo njemu, a ne Ivanu, što bismo možda očekivali, rekao da će na njemu kao stijeni sagraditi svoju Crkvu koju neće vrata paklena nadvladati“, istaknuo je mons. Ivas, naglasivši da će mu „nakon Petrovih suza pokajnica, Isus dati najveće poslanje i službu u njegovoj Crkvi: Petre, pasi, vodi moje stado, moje vjernike, moju Crkvu, učvršćuj ih. Vodi ih u vjeri, podiži ih, da ne hramlju, ne lutaju, da ne padaju u zablude i krivovjerja. Da hodaju uspravno, hvale Boga, spremni podnijeti protivljenja i osude, izrugivanja, ideološke i političke udarce, što je u modi. I ići putem križa, jer Petar je naučio da je to jedini put do uskrsnuća, do spasenja svijeta i života vječnoga, kako je Isus govorio“, poručio je biskup Ivas.

Upozorio je da hromi i danas, poput čovjeka kojega je susreo Petar, stoje pred vratima hrama, u svijetu i sve više očekuju tek materijalnu, zemaljsku milostinju. „U našem vremenu svjetski mudraci, ideolozi, gurui i vlastodršci nastoje uvjeriti ljude da su čovjeku jedino potrebni i važni zemaljsko srebro i zlato, gospodarstvo, imati više, obilnije. Umirovljeni papa Benedikt XVI. upozoravao je da živimo u svijetu koji očekuje samo materijalno i vidi sebe samo u materijalnome i zemaljskome. Sve je manje ili nije uopće otvoren za gore, preko praga zemaljskoga, za ono ‚iza vrata‘. Za dubine svojih težnji, bračnog i obiteljskog života, rađanja“, upozorio je mons. Ivas. „Petar nam svjedoči kako materijalno u svijetu čovjeku nije dostatno. Trebamo otkrivati ono preobražavajuće, spasenjsko, treba susreti živoga Boga. Zato treba ući u hram, kako su to činili Petar i Isus. Petar je to naučio od Isusa. Bez toga, svijet postaje sve više mjesto kulture smrti, lažnih sloboda, opijata i droge, nasilja i terora“, upozorio je biskup Ivas.

Rekao je i da su nadolazeći izbori „važni za našu domovinu, kao i za svaki narod. No, u borbi za vlast obećava se samo zemaljska milostinja, pa bilo to i protiv Božjih i naravnih zakona upisanih u život čovjeka stvorenoga na Božju sliku i spašenoga njegovom ljubavlju u Isusu“, upozorio je propovjednik. Potaknuo je vjernike da izađu na izbore i u skladu sa savješću podrže one koji promiču vrijednosti bračnog i obiteljskog života, zajedništva i suradnje, zrelog odgoja mladih za neprolazne i nepovredive vrednote života. „Kažu, to je zaostalo, klerikalno. Nećemo odustati. Založit ćemo se za neprolazne vrednote, doprinijet ćemo koliko budemo mogli. Potrebna je ljubav u smislu spremnosti na žrtvu, darivanje, davanje vlastitog života“, poručio je biskup Ivas.

Zaključivši s Petrovim odgovorom Isusu, kad je Isus pitao učenike hoće li i oni otići od njega: ‚Kamo i kome ćemo otići, Gospodine, Ti jedini imaš riječi života vječnoga‘, mons. Ivas je zamolio sv. Petra da Crkva s njim trajno ponavlja: „Kome ćemo mi to ići, Gospodine? Ostajemo s tobom u tvojoj Crkvi i ljubavi, jer ti si ostao s nama do svršetka svijeta“.

Tijekom procesije, svećenici koncelebranti među kojima i pločanski župnik fra Žarko Relota i puk zaustavili su se na četiri mjesta, kada je biskup Ivas molio zaštitu od vremenskih i drugih nepogoda i blagoslov plodova zemlje.

Pjevanje je predvodio župni zbor sv. Petra predvođen župljanima koji sebedarjem obogaćuju život župe; to su kćer i otac, Martina Stipčević Petani i Zdenko Stipčević, zadarski katedralni solist.