Budi dio naše mreže
Izbornik

Župa sv. Vinka u Svetvinčentu proslavila svetkovinu nebeskog zaštitnika

Svetvinčenat (IKA)

Svečanim misnim slavljem, u ponedjeljak, 22. siječnja 2024., župa Svetvinčenat proslavila je svetkovinu svoga nebeskog zaštitnika, sv. Vinka, ujedno naslovnika i zaštitnika općine i mjesta Svetvinčenat.

Misu je predslavio umirovljeni porečki i pulski biskup u miru Ivan Milovan. Suslavilo je nekoliko svećenika među kojima oni rodom iz te župe te bivši župnici, kao i svećenici iz Rovinjsko-kanfanarskog dekanata. Sudjelovali su i franjevački postulanti iz rovinjskog Samostana sv. Franje Asiškog.

Župnik Darko Zgrablić je u uvodnom pozdravu čestitao nekadašnjem župniku u Svetvinčentu vlč. Jordanu Rovisu 50. obljetnicu svećeništva. Ujedno je najavio da će 2024. godine biskup Milovan proslaviti 60. obljetnicu svećeništva.

Homiliju je izrekao vlč. Maksimilijan Ferlin, svećenik rodom iz Svetvinčenta, koji obnaša službu v. d. ravnatelja Pazinskog kolegija. Posvijestio je važnost Riječi Božje u životu svakoga pojedinca. Ukazao je na riječi sv. Pavla koji je, iako je bio u zatvoru okovan, svjedočio da Riječ Božju, njezino propovijedanje, nitko nije mogao zaustaviti, nego je ona pronašla putove do ljudi. „Riječ Božja nije okovana, nego je jedna osoba, Isus Krist, koji danas na blagdan našega zaštitnika želi susresti naš život i donijeti mu jednu zaštitu.“

Propovjednik je spomenuo kušnju iz života sv. Vinka, kada su mu rekli da spali Sveto pismo. „Vidimo jedan vid mučeništva radi Riječi Božje. Njegovi progonitelji su mu rekli da spali tu knjigu, i da će mu život biti spašen.“

Postavlja se pitanje, kako je moguće, odakle ta snaga i hrabrost da netko svoj život prezre zbog jedne knjige? Zašto je ta Knjiga toliko bila važna, što se u njoj nalazilo? – rekao je vlč. Ferlin. Pojasnio je da „možda mi nećemo biti pozvani na mučeništvo krvi, ali neki vid opiranja ovozemaljskoj stvarnosti, neki vid muke što nasljedujemo Isusa Krista sigurno će biti prisutno u našim životima“.

Nadalje je pojasnio da je objava počela s Abrahamom, a vrhunac je imala u Isusu Kristu i sadržana je u Svetom pismu, Bibliji. „Ako je sv. Vinko bio spreman dati svoj život, koliko mora biti čitanje te knjige nešto što donosi istinski život. U Crkvi imamo na tisuće primjera, jer se u ovoj knjizi nalazi istina za nas. Nitko od nas ne želi u životu promašiti. Treba nam svjetionik, istina, nešto što nas uvodi u istinu, istina koja će nas osloboditi. Riječ Božja koja nas uvodi u istinu našega života pokazuje tko smo, koji je smisao našeg života, što radimo na zemlji i kamo ide naš život, a ono što ujedinjuje naš život u istini je iskustvo Božje ljubavi.“

Propovjednik je posvijestio da Isus Krist želi svakoga učiniti sretnim. U konačnici Bog toliko voli svijet, da svatko tko se susretne s Radosnom riječju ima život. „Istina, mi smo krhki, slabi, možda nas ne zanima Bog i njegova Riječ, ali s druge strane on vjeran ostaje, i danas nas u svojoj vjernosti opominje da se vratimo njegovoj riječi. On u svojoj vjernosti čini da danas možemo ući u zajedništvo ove župne obitelji i tražiti pomoć od njega.“

Na kraju mise, domaći župnik Zgrablić čestitao je župljanima svetkovinu nebeskog zaštitnika župe i općine. Podsjetio je da je to upravo i imendan župe i mjesta te je pozvao okupljene da budu ponosni što župa i mjesto nose ime tog velikog sveca. Uz prigodne zahvale podsjetio je proslavu 60. obljetnice misništva biskupa Milovana koja će se održati 6. srpnja u 11 sati.

O župi

Prvi poznati spomen župe Svetvinčenat seže u 965. godinu. Od 12. do 14. stoljeća u mjestu je bila poznata benediktinska opatija. Župna crkva sagrađena je početkom 14. stoljeća, obnavljana je krajem 19. stoljeća te 1911. i 1965. godine. Orgulje je crkva dobila 1912. godine. Zvonik sagrađen u sklopu crkve visok je 24 metra i ima tri zvona. U Župi se čuva župni arhiv od 1588. godine. Osim župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u župi se nalaze se još i crkve: sv. Vincencija mučenika (na groblju), sv. Antuna opata, sv. Katarine, sv. Roka, prezbitera, sv. Germana, biskupa, Blažene Djevice Marije „od trih kunfini – Sveta Marija Sacijana, Blažene Djevice Marije od Zdravlja, a do 1786. na području župe bilo je još desetak sakralnih objekata.