Svečano misno slavlje predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš, a koncelebrirali su uz viničkog župnika, vlč. Tomislav Leskovar, župnik u Đurđevcu rodom iz župe Vinica, čuvar svetišta i župnik Župe sv. Nikole u Krapini vlč. Davor Štuljan te tajnik biskupa Radoša vlč. Marko Domiter. Na hodočašću je sudjelovalo više stotina župljana župe Vinica od kojih je i poveća grupa stigla pješice obnavljajući stoljetnu tradiciju pješačenja Majci Božjoj Jeruzalemskoj.

Uz 200. obljetnice neprekidnog hodočašća župe sv. Marka evanđelista, toga se dana slavila 273. obljetnica blagoslova kamena temeljca te jedinstvene marijanske crkve i 28. obljetnica misništva vlč. Davora Štuljana.

Prije početka euharistijskog slavlja, župnik Štuljan pozdravio je biskupa, svećenike i okupljene vjernike zaželjevši svima plodonosno sudjelovanje u gozbi ljubavi po Marijinom zagovoru.

Misno slavlje počelo je velikom svečanom procesijom u kojoj su sudjelovale župne zajednice ministranata, pjevača, puhačkog orkestra župe Vinica, zavičajnih udruga te predstavnici društvenoga, kulturnog i političkog života općine Vinica. Nakon procesije sve je okupljene pozdravio vlč. Davor Štuljan predstavivši ukratko samo svetište i njegovo značenje za vjernike ovog zagorskog kraja. Pozdravio je biskupa Radoša koji je prvi put u ovom marijanskom svetištu te mu zaželio da se ovdje osjeća kao doma, kod Majke, sa svojima. Vlč. Štuljan posebno je pozdravio i zahvalio i preč. Valentu Posavcu koji je inicirao i suorganizirao ovo posebno hodočašće i slavlje te čestitao njemu i svim župljanima župe Vinica ovaj veliki hodočasnički jubilej.

Biskup Radoš se uvodeći u misno slavlje posebno osvrnuo na 200 godišnju tradiciju hodočašća župe Vinica istaknuvši kako su mnoge generacije ljudi hodočastile u ovo svetište sa željom da ovdje susretnu živoga Boga. „Uspinjemo se na ovaj vrh kao na onaj brežuljak u Jeruzalemu, na Kalvariju gdje se nalazi Isusova majka, pod njegovim križem. Dok se uspinjemo, nosimo i mi svoje križeve, svoje teškoće i želimo ih, zajedno s Marijom staviti na Isusov križ. Uspinjemo se na ovo brdo i u radosti kao na brdo Karmel, brdo cvijeća, gdje prepoznajemo radost boravka s Bogom“, kazao je biskup Radoš te pozvao hodočasnike na zahvalnost Bogu i na uzdizanje srca k Njemu po Majčinu zagovoru.

U homiliji biskup Radoš govorio je o značenju i smislu hodočašća, o tome kako svetišta pišu povijest ovog kraja, kako bi skupljene molitve i zagovori u ovom svetištu pričale povijest župe Vinica i svake njezine obitelji koje su stoljećima ovdje Bogu prikazivale molitve i prošnje.

U nastavku je biskup tumačio Isusovu prispodobu o sijaču. Govoreći o evanđeoskom kontekstu u kojem Isus govori ovu prispodobu biskup je pojasnio da je to vrijeme prvih razočaranja u Isusovom javnom djelovanju, kada oni koji su se oduševili i pošli za njim napuštaju njegovo učenje jer su imali drugu viziju mesije i njegovog djelovanja. Slikovito rečeno ova prispodoba ne pada u dobru klimu i na dobar teren i neki bi iskusan, mudar, pametan sijač odustao sijati, bacati dobro sjeme u takvu zemlju, ali Isus unatoč tome sije, kazao je biskup te dodao: „Braćo i sestre, nikada atmosfera, nikada teren nije bio dobar za evanđelje. Mi danas kažemo da živimo u takvoj društvenoj klimi koja ne pogoduje Crkvi, Kraljevstvu nebeskom, Evanđelju. I to je točno. No to nije zapreka za naviještanje Evanđelja i uvijek je tako bilo. Nikada nije bila idealna klima za sijanje Riječi Božje. Ali svaki puta kada se sijala Riječ Božja, Evanđelje je donosilo plod. Ne zbog klime i terena nego zbog snage sjemena koje se sije. Zbog snage Riječi koja izlazi iz Božjih usta, koja se ne vraća Bogu, a da nije donijela plod. I danas Bog tako sije u klimi našega vremena.“

Nakon tumačenja same prispodobe biskup je ohrabrio okupljene da svoje molitve, potrebe i poteškoće, ali i zahvale Bogu za sve primljene milosti zasade u dobru, plodnu zemlju Blažene Djevice Marije da njezinim zagovorom i njihov život postane jedan od cvjetova na rascvjetanoj zemlji karmela, na njivi Marijina života gdje je posijan i najdublji korijen pustio njezin Sin, Isus Krist koji je izvor svakoga života i dat će da i naš život bude plodan.

Na kraju misnog slavlja preč. Valent Posavec podsjetio je na početke dvjestogodišnje tradicije hodočašća župe Vinica Majci Božjoj Jeruzalemskoj. Kada su 1823. godine najprije tuča, a onda i skakavci uništili svu ljetinu te je prijetila glad stanovništvu viničkoga kraja, župnik Mirko Vojče organizira zavjetno hodočašće da bi župljani izmolili zaštitu i blagoslov za sebe, za svoju ljetinu da bi preživjeli.

Zahvalio je preč. Posavec biskupu Radošu na predvođenju slavlja, župniku domaćinu na gostoprimstvu, te svima koji su sudjelovali u organizaciji ovog slavlja: načelniku Branimiru Štimcu, općinskim vlastima, udrugama, župnim zajednicama i svim hodočasnicima. Župa Vinica kao uspomenu na ovu obljetnicu darovala je svetištu kalež korišten u ovoj misi i misnicu u kojoj je biskup Radoš slavio misu.

Podsjetimo kako je gradnja crkve Majke Božje Jeruzalemske bila potaknuta čudotvornim kipićem Marije s djetetom što ga je 1669. godine iz Jeruzalema donio Stjepan Balagović na dar bratu Nikoli. Nakon što je on primio puno milosti i blagoslova moleći se Mariji pred tim kipićem dao ga je na štovanje i drugima te se proširila pobožnost Majci Božjoj u tom kraju. Gradnja crkve započela je 1750. godine, a dovršena i posvećena 1761. godine. Crkva je nakon izgradnje, koju su financirali vlastitim prinosima mještani Krapine, postala hodočasničko tj. proštenjarsko mjesto.