Dikasterij za nauk vjere u priopćenju je naveo kako posljednjih godina nije uobičavao otkrivati odluke u vezi s navodnim nadnaravnim fenomenima. Međutim, „suočeni s upornim sumnjama u vezi s navodnim ukazanjima i objavama iz 1945. do 1959. godine u Amsterdamu, povezanim s pobožnošću ‚Gospi svih naroda‘, Dikasterij za nauk vjere objavljuje ishod redovnog zasjedanja tadašnje Kongregacije za nauk vjere, održanoga 27. ožujka 1974. godine.“

Tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere bio je kardinal Franjo Šeper.

Na toj je sjednici ocijenjeno:

1. što se tiče doktrinarnog suda: OMNES „constat de non supernaturalitate“,
2. što se tiče daljnjeg istraživanja fenomena: OMNES: „negativno“.

Kako objavljuje Dikasterij za nauk vjere, zaključak o nenadnaravnosti fenomena odobrio je tadašnji papa Pavao VI. tijekom audijencije s prefektom Kongregacije kardinalom Franjom Šeperom, 5. travnja 1974. „Ovo se priopćava kako bi sveti Božji narod i njegovi pastiri mogli donijeti odgovarajuće zaključke“, piše Dikasterij.

Prije novih normi, koje su stupile na snagu u svibnju 2024., Dikasterij za nauk vjere je samo priopćavao službenu odluku mjesnom biskupu. Eventualno bi objavio općenitu obavijest. Kako bi se izbjegle zabune, Dikasterij sada objavljuje Papinu odluku javno – u ovom slučaju je krajnja negativna prosudba. Nove norme dopuštaju takvu prosudbu, navodeći kako se „mora temeljiti na konkretnim i provjerenim činjenicama i dokazima“ koji potvrđuju neautentičnost navodnog fenomena.

Mjesto navedenog navodnog fenomena bio bi Amsterdam, a vrijeme svetkovina Navještenja Gospodinova – Blagovijest, 25. ožujka 1945., na 600. obljetnicu euharistijskog čuda u tome gradu. Ida Peerdeman izjavila je kako je vidjela Blaženu Djevicu Mariju koja joj se predstavila kao „Gospa svih naroda“. Nakon toga, tvrdila je da ju je vidjela još 55 puta, sve do 1959. Prema Idinom izvještaju, u razdoblju od 14 godina, Gospa joj je unaprijed otkrila nekoliko događaja, uključujući smrt pape Pija XII., i pokazala joj svoju sliku koju je kasnije naslikao umjetnik Heinrich Repke na temelju opisa navodne vidjelice.

Tadašnji biskup Haarlema-Amsterdama Johannes Petrus Huibers, objavio je 1956. negativnu prosudbu nadnaravnosti navodnih ukazanja, odnosno „non constat de supernaturalitate“. Njegovu prosudbu pooštrila je Kongregacija za nauk vjere, dajući „constat de non supernaturalitate“, odnosno odluku o nenadnaravnosti fenomena 1974. godine. Treći nasljednik biskupa Huibersa mons. Hendrik Joseph Alois Bomers, CM, nakon savjetovanja sa Svetom Stolicom, dozvolio je 1996. štovanje „Gospe svih naroda“, bez priznanja navodnih ukazanja. Nasuprot tomu, njegov pak nasljednik, mons. Jozef Marianus Punt, priznao je njihovu autentičnost 2002. godine bez savjetovanja sa Svetom Stolicom. Tri godine kasnije, 2005., Kongregacija za nauk vjere uklonila je nekoliko riječi iz molitve koju je Djevica Marija navodno ostavila Idi Peerdeman jer nisu bile u skladu s katoličkim naukom.

Naposljetku, 30. prosinca 2020. novi biskup Haarlema-Amsterdama Johannes Willibrordus Maria Hendriks, „nakon konzultacija s Kongregacijom za nauk vjere i u suglasnosti s njom“, izjavio je da je „uporaba imena Gospa svih naroda za Mariju teološki dopuštena“. Međutim, dodao je da se „priznavanje tog naslova ne može shvatiti čak ni kao implicitno priznanje nadnaravnosti određenih fenomena“, s obzirom na to da je Kongregacija dala „negativan sud“, što ga je odobrio sveti otac Pavao VI. 1974. godine, prenosi Vatican News.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.