Franjo je ustanovio Svjetski dan siromaha 2016. godine, a obilježava se na 33. nedjelju kroz godinu, ove godine pod geslom „Pruži svoju ruku siromahu“.

U homiliji se Sveti Otac osvrnuo na Evanđelje dana (Mt 25,14 – 30) u kojem Isus pripovijeda prispodobu o talentima.

Papa je protumačio da prispodoba baca svjetlo na početak, sredinu i svršetak ljudskog života.

„Sve započinje velikim dobrom.“ Naš život je započeo Božjom milošću, te su nam tada povjereni različiti talenti, rekao je Papa. „Posjedujemo veliko bogatstvo koje ne ovisi o onomu što posjedujemo, nego o onomu što jesmo: životu koji smo dobili, dobru u nama, neizbrisivoj ljepoti koju nam je Bog dao stvorivši nas na svoju sliku.“

Također je upozorio na napast da se gleda samo što u življenju nedostaje, poput boljeg posla ili više novaca. „Da bar“ su neostvarive riječi, koje nas sprječavaju da cijenimo svoje talente i iskoristimo ih, istaknuo je.

„Gospodin“, rekao je, „traži od nas da maksimalno iskoristimo sadašnji trenutak, ne čeznući za prošlosti, nego marljivo čekajući njegov povratak.“

Papa Franjo nastavio je razmišljajući o središtu prispodobe i sredini života: „to je posao slugu, to jest služenje“. „Služenje je i naš posao, onaj koji čini da talenti urode plodom i daje smisao životu: oni koji ne žive da bi služili zapravo nisu korisni“, naglasio je.

Ustvrdio je da Evanđelje jasno poručuje da su dobri sluge oni koji riskiraju. Ne držeći se onoga što posjeduju, dobri sluge na dobar način koriste svoje talente i nisu preplašeni ili preoprezni. „Jer ako se dobro ne ulaže, gubi se; jer veličina našega života ne ovisi o tomu koliko štedimo, nego o tomu koliko plodova donosimo.“

Papa je kazao da je život usmjeren na gomilanje imovine, umjesto činjenja dobra, prazan. „Razlog zašto imamo darove jest da možemo biti darovi.“

„Kako da onda služimo kako Bog želi?“, upitao je. Prema Isusovoj prispodobi gospodar govori nevjernom sluzi koji je zakopao svoj talent da ga je trebao uložiti kod novčara da bi zaradio kamate. Ti novčari su siromasi, protumačio je Franjo. „Siromasi nam jamče vječne prihode“, rekao je. „Čak i sada nam pomažu da se obogatimo u ljubavi. Jer najgora vrsta siromaštva protiv kojeg se treba boriti je naše siromaštvo ljubavi.“ Sveti Otac je dodao da kršćani mogu jednostavno umnožiti svoje talente pružajući ruku siromasima, umjesto zahtijevanja onoga što nedostaje.

Potom se osvrnuo na ono što prispodoba poručuje o svršetku života. Kada naš život završi i otkrije se istina, rekao je, „krinka ovoga svijeta će izblijedjeti sa svojim shvaćanjem da uspjeh, moć i novac životu daju smisao, dok će ljubav – ljubav koju smo dali – biti otkrivena kao istinsko bogatstvo“. Pozvao je da „ako ne želimo život živjeti loše, zamolimo za milost da Isusa vidimo u siromasima, da služimo Isusu u siromasima“.

Kao primjer Sveti Otac spomenuo je talijanskog svećenika Roberta Malgesinija ubijenog prije dva mjeseca dok je služio siromasima. Ubijen je u svojoj Župi sv. Roka u Comu na sjeveru Italije. Ubojica je navodno bio tuniski migrant s mentalnim problemima, kojem je vlč. Roberto pomagao. „Ovog svećenika nisu zanimale teorije“, rekao je Papa. „Jednostavno je vidio Isusa u siromasima i pronašao smisao života u služenju njima. Brisao je njihove suze svojom blagošću, u ime Boga tješitelja.“

„Početak njegovoga dana bila je molitva, da primi Božje darove. Središte njegova dana bila je dobrotvornost, da bi primljena ljubav urodila plodom. Svršetak je bilo njegovo jasno svjedočenje Evanđelja“, zaključio je.

„Braćo i sestre, molimo za milost da ne budemo kršćani riječima, nego djelima. Da donesemo plod, kako Isus želi. Neka tako bude.“