Između ostaloga postulatori kauze više neće moći biti kardinali, biskupi ili djelatnici Kongregacije za proglašenje blaženih i svetih, a određen je i maksimalni broj slučajeva – 30 – kojim se istodobno smije baviti postulator u Rimu, ističe se u Dekretu.

Zadaća je postulatora prikupiti sve relevantne dokaze za i protiv beatifikacije ili kanonizacije određene osobe, preminuloga katolika. Njegov odvjetnik dokumentira izjave kandidata, sva pismena i usmena svjedočenja suvremenika i sa svime time upoznaje vjernike. Usto upravlja i financiranjem postupka. Dosad su te aktivnosti bile određene smjernicama i kodeksom, no njih je određivao sam postulator.

Novim dekretom sada se regulira postulatora kako na biskupijskoj razini tako i u Vatikanu. Postulator može postati svaki katolički vjernik s integritetom koji dovoljno poznaje teologiju, crkveno pravo i povijest kao i načine rada dikasterija. Postulatori rade uime biskupije, reda, zajednice, župe i čak i pojedinca. Na kraju postupka postulator od Kongregacije traži priznanje mučeništva, čuda ili herojske kreposti osobe za koju se vodi postupak. U Kongregaciji se zatim prikupljena građa višestruko ispituje i razmatra te se predstavlja papi koji donosi odluku.