Samo četiri dana nakon svog 33. rođendana, 13. prosinca 1969., Jorge Mario Bergoglio zaređen je za svećenika. Njegovo zvanje datira od 21. rujna 1953. i blagdana svetog Mateja, poreznika kojega je Isus obratio: upravo je tog dana, tijekom ispovijedi, budući papa imao duboko iskustvo Božjega milosrđa, prenosi Vatican News.

Svećenik i milosrđe

Božje milosrđe obilježilo je cijeli njegov svećenički život. Papa Franjo govori o svećenicima kako tiho ostavljaju sve da se uključe u svakodnevni život zajednica, darujući drugima svoj život, dirnuti, poput Isusa, kad vidi ljude iscrpljene i “kao ovce bez pastira”.

Obraćajući se župnicima u Rimu 6. ožujka 2014., Papa je rekao: “Na sliku Dobrog pastira svećenik je čovjek milosrđa i samilosti, blizak svome narodu i sluga svima … Tko je ranjen u životu, i bez obzira na to, u njemu će se naći pažnja i sućutno uho (…) Rane je potrebno liječiti (…) Mi svećenici moramo biti tamo, blizu ovih ljudi. Milost prvo znači liječenje rana.”

Svećenik i Euharistija

Papa Franjo svećenika opisuje kao čovjeka u čijem središtu čijega života nije on već Krist. U svojoj homiliji tijekom Jubileja za svećenike 3. lipnja 2016. rekao je: “U euharistijskom slavlju svaki dan iznova otkrivamo svoj identitet pastira. Možemo li u svakoj misi uistinu iznijeti Kristove riječi: ‘Ovo je moje Tijelo, koje se za vas odreklo.’ To je smisao našeg života: ovim riječima na pravi način možemo svakodnevno obnoviti obećanja koja smo dali po svećeničkom zaređenju.”

Svećenik i ispovjednik

Svećenik igra važnu ulogu svoje službe Bogu i Njegovom narodu u ispovjedaonici, gdje on može biti izraz Božjeg milosrđa. Obraćajući se župnicima u Rimu 6. ožujka 2014., papa Franjo je rekao: “Normalno je da postoje razlike u stilu ispovjednika, ali te razlike ne mogu mijenjati ono bitno, a to je zdravi moralni nauk i milosrđe. Ni laksist ni rigorist nisu svjedoci Isusa Krista, jer ni jedni ni drugi ne vode brigu o osobi s kojom se susreću. Rigorist pere svoje ruke nad njima; on zapravo nameće osobi zakon, shvaćen na hladan i krut način; laksist također pere ruke: on je samo naizgled milostiv, ali u stvarnosti ne shvaća ozbiljno probleme te savjesti i umanjuje grijeh. Istinska milost vodi brigu o pojedincu, sluša ga pozorno, pristupa situaciji svake pojedinačne osobe s poštovanjem i istinom i prati ga na putu pomirenja.”

Svećenik i molitva

Papa Franjo uvijek je govorio da svećenik, prije svega, mora biti čovjek molitve. Savez s Bogom, kaže Papa, nadvladava bezbrojna iskušenja zla. U svom Pismu svećenicima kojim se obilježava 160. obljetnica smrti Arškog župnika, Papa predlaže da svaki dan recitiraju krunicu. “Razmatrati Mariju znači još jednom vjerovati u revolucionarnu prirodu ljubavi i nježnosti. U Njoj vidimo da poniznost i nježnost nisu vrline slabih već snažnih, onih koji ne moraju ponižavati druge da bi se sami osjećali važnima.”

Po riječima pape Franji, duhovnost svećenika utjelovljena je u stvarnosti svakodnevnog života. Njegov je proročki glas pred ugnjetavanjem koji gazi siromašne i slabe. U enciklici Evangelii gaudium 183, Papa piše o tome kako Crkva “ne može i ne smije ostati na strani borbe za pravdu”. Kraljevstvo Božje započinje ovdje na zemlji i već ovdje susrećemo Isusa: posljednja presuda usredotočit će se upravo na ono što smo Kristu učinili u siromašnima, bolesnima, strancima, zatvorenicima. Sudit će nam se o tome kako smo voljeli. Ali, kao što je rekao sveti Ivan Pavao II., ‘Ne može biti ljubavi bez pravde’.”

Svećenici koji riskiraju svoje živote

U svom Pismu svećenicima za 160. obljetnicu smrti Arškog župnika, papa Franjo zahvaljuje onim svećenicima “koji svoj život čine milosrdnim dijelom u regijama ili situacijama često negostoljubivim, dalekim ili napuštenim, čak i samim rizikom”. živi”. Zahvaljuje im “na njihovom hrabrom i stalnom primjeru” i poziva ih da se ne obeshrabre, jer “Gospodun pročišćava svoju Zaručnicu i sve nas pretvara u sebe”. U istom pismu papa Franjo bavi se pitanjem zlostavljanja. Potvrđujući bliskost sa žrtvama, izražava zahvalnost “svim onim svećenicima koji vjerno i velikodušno provode svoj život u službi drugih”.

Svećenik i umor

Tijekom Kristove mise u bazilici svetog Petra, u Veliki četvrtak 2015., papa Franjo otvoreno je govorio o “umoru svećenika”, rekavši kako mu je to često padalo na pamet. “Mislim o tome i molim često”, rekao je, “posebno kada sam sam umoran. Molim se za vas dok radite usred ljudi Božjih koji su vam povjereni na skrb, mnogi od vas na usamljenim i opasnim mjestima. Naše iscrpljenost, dragi svećenici, je poput tamjana koji se tiho diže do neba. Naša umor ide izravno u Očevo srce. ” Papa je tu iscrpljenost opisao kao nešto pozitivno, jer proizlazi iz boravka među ljudima: “To je umor svećenika mirisom ovaca”. 

Svećenik i humor

Papa Franjo često podsjeća svećenike da je “svetac sposoban živjeti s radošću i smislom za humor”. Ta radost dolazi iz sjedinjenja s Isusom, kaže on, dodajući da i on svaki dan moli za smisao za humor. U intervjuu u studenom 2016. godine za talijansku TV2000, papa je opisao kako vas “podiže smisao za humor”. Rekao je da je to nešto vrlo ljudsko, ali je također blizu milosti Božjoj.

Papin poziv da se podrži svećenike

Papa Franjo traži od svećenika da budu uvijek bliski ljudima, ali istodobno traži od vjernika da podrže svoje svećenike. Tijekom homilije na misi posvete ulja 28. ožujka 2013., rekao je: “Dragi vjernici laici, budite blizu svojim svećenicima s ljubavlju i svojim molitvama da oni mogu biti pastiri u skladu s Božjim srcem.”