Posljednji ispraćaj obavljen je u utorak 19. listopada 2021. na gradskom groblju ˝Lovrinac˝ u Splitu.

Poštivajući  epidemiološke mjere sestre iz svih zajednica Splitske Provincije u Domovini, s provincijskom glavaricom s. M. Terezijom Pervan došle su na ispraćaj s. Filotee. Iz Vrhovne uprave u Zagrebu došle su vrhovna glavarica s. M. Marija Banić s vrhovnim savjetnicama s. Mirjam Dedić i s. Vedranom Krstičević, te s. Alemkom Šiljeg. Na svetoj misi i obredu ukopa, uz rodbinu i prijatelje,  bilo je prisutno i više sestara iz drugih redovničkih zajednica iz Splita.

Svetu misu u kapeli na groblju predvodio je generalni vikar splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović u koncelebraciji s oko šezdeset svećenika, među  kojima je bio pastoralni vikar nadbiskupije mons. Nedjeljko Ante Ančić, te poglavari bogoslovije. U propovijedi je mons. Vidović dao lijepo svjedočanstvo života jedne jednostavne redovnice s. Filotee. Izrekao je to iz dubine svoje duše koja je živjela i odgajala se uz takvu osobu i na temelju i svog osobnog iskustva i doživljaja.

Generalni vikar mons. Miroslav je istaknuo: ˝Opraštamo se danas od sestre Filotee koja je blago preminula oslabljena teškom bolešću u 74. godini života i 55. godini redovništva. Od tih 55 redovničkih godina čak 34 godine sestra Filotea je provela djelujući u nadbiskupijskim kućama i ustanovama služeći malom Isusu u sjemeništarcima, bogoslovima, starijim i bolesnim svećenicima kao i nadbiskupima. Stoga izražavam sućut u ime čitave Splitsko-makarske nadbiskupije sa zahvalnošću mnogih svećenika i biskupa kojima je s. Filotea bila i sestra i majka u njihovim potrebama. Zato svoju sućut upućuju i naši nadbiskupi mons. Marin Barišić i mons. Dražen Kutleša, zatim nadbiskupi Martin Vidović, Mate Uzinić i Ante Jozić, biskupi Jure Bogdan i Ranko Vidović. Svi mi dugujemo puno jednoj poniznoj sestri koja je u svakome vidjela Isusa i pohitala služiti mu vjerujući da što god čini jednome od najmanjih čini samome Isusu. Zato bismo slobodno mogli reći da je s. Filotea živjela evanđelje u njegovoj radikalnosti. Bez pompe, u skrovitosti, ne očekujući nagrade i titule. Malo je takvih! Nažalost! Malo je tko danas spreman umrijeti sebi da bi drugi živio. …U jednom malom notesiću, koji mi je pokazala njezina nećakinja s. Mirjam, s. Filotea je zapisivala svoje misli, čitajući te kratke misli i rečenice vidio sam kako je s. Filotea rasla. Prva misao koju je s. Filotea zabilježila u tom notesiću glasi: Uči moliti – u molitvi ćeš mnogo naučiti. I slijedi još misli i poticaja o molitvi i onda se događa skok prema ljubavi. Molitva joj je pomogla da raste i dođe do ljubavi te piše: Ne spašava patnja, spašava ljubav! U svakoj pravoj ljubavi Bog je prisutan. U svome redovništvu ona je rasla. Redovnički život joj je pomogao da više moli i raste u molitvi, a u isto vrijeme molitva joj je pomogla da bude bolja redovnica i raste u ljubavi prema drugima. I kao, usudio bih se reći, veliko finale, s. Filotea piše zadnju misao u tom malom plavom notesiću: Nadam se da sam u životu našla smisao – jer dajući svoj život u služenju drugima iz ljubavi prema Isusu Kristu, nastojim i nadam se da će Krist dati snage da i ja dođem do konačnog cilja. Tako raste i piše netko tko evanđelje ne samo čita, nego i u djelo provodi. …Najprije zahvaljujemo Bogu koji nam je darovao s. Filoteu i stavio je na naš životni put kao dragu suputnicu. Zahvaljujemo s. Filotei za njezino redovničko služenje i svjedočenje.˝

Mons. Miroslav Vidović je u propovijedi pročitao i sažalnicu koju je poslao provincijalki Splitske Provincije s. Tereziji Pervan riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić, u kojoj piše: ˝pročitao  sam  vijest  o  smrti  s.  Filotee  Žuro,  služavke  Maloga  Isusa,  s  kojom  me povezuje dobar dio moga života, najprije kao bogoslova, a zatim i kao rektora Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu. S.  Filotea  je doista  bila  služavka Maloga Isusa. U sjećanje mi dolaze mnoge  drage uspomene  na  njezino  nesebično  služenje  i  odmjerenost  kojima  je  to  činila,  kao  i  sklad  i međusobna povezanost sestara s kojima je živjela i radila, što ću sa zahvalnošću i dubokim poštovanjem rado nastaviti nositi u svom sjećanju. Željela je biti služavka Maloga Isusa u  svima nama koji smo za nju bili Mali Isus kojemu  služi. I željela je to služenje  vršiti do  kraja.  Zato  je,  kako  mi  je  sama  rekla  u  našem  nedavnom  telefonskom  razgovoru,  bila  pomalo  zbunjena  što  više  ne  može  hodati  i  služiti  zbog  bolesti  koja  ju  je  prikovala  uz  krevet,  nego sada  i  sama  mora biti služena. Nije bila  u tim trenucima niti  svjesna,  nisam  zapravo tad toga bio svjestan niti ja, da je upravo tad ona i sama postala Mali Isus kojemu  se kroz služenje i patnju učinila potpuno sličnom, kako bi mu mogla biti potpuno slična i u uskrsnuću.˝

Na kraju svete mise u ime sestara Splitske Provincije od s. Filotee se oprostila provincijska glavarica s. Terezija Pervan. U riječi oproštaja je navela kratke biografske podatke s. Filotee i istakla njezin redovnički lik.

M. Filotea (Marija) Žuro, rođena je  4. listopada  1947. u Dicmu, župi sv. Jakova i sv. Ane, u uzornoj obitelji Šimuna i Šime rođ. Milanović. Rasla je i odgajala se u obitelji s osam sestara i bratom koji je mali umro, i u župskoj zajednici. Osjećala je poziv na redovnički život. U Družbu Sestara Služavki Malog Isusa je primljena 20. listopada 1963., u kuću maticu u Zagrebu. Novicijat je započela 15. kolovoza 1965. godine primanjem redovničkog odijela na otočiću Gospe od Škrpjela u Boki Kotorskoj, a nastavila na Kraljevcu u Zagrebu. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1966. u Zagrebu, a doživotne 6. siječnja 1973. u Dubrovniku. Svoje zvanje nastojala je vjerno i radosno živjeti. Bogu je bila zahvalna da su dvije njezine nećakinje, kćerke njezine sestre pok. Anke Mirčeta, postale redovnice: s. Mirjam sestra Služavka Malog Isusa i s. Andrijana sestra milosrdnica.

Nakon položenih privremenih zavjeta u kolovozu 1966. dolazi u redovničku zajednicu u Centralnom bogoslovnom sjemeništu, u kojoj su sestre obavljale domaćinske poslove za potrebe ponovno otvorene bogoslovije i sjemeništa. Poslovi su bili naporni, suđe i rublje se pralo na ruke, kuhinja bez ikakvih strojeva i kuhalo se uglavnom na drva, a prostorije za čišćenje dosta zapuštene, jer je kroz zgradu prošla vojska, i u njoj do 1966. bila smještena vojna bolnica. Tih godina znalo je biti svećenika, profesora i odgojitelja, bogoslova, sjemeništaraca, sestara i kandidatica nekada i do dvjestoipedest, a u kojoj godini i više od toga. U vrijeme dolaska s. Filotee 1966. godine u zajednicu u Centralnom bogoslovnom sjemeništu bilo je tu dvadesetak sestara i kandidatica. Nužno se trebalo graditi dodatne prostorije s prizemljem i jednim katom za potrebe biskupskog sjemeništa, u sklopu kojeg je uređen stan za sestre određene za rad u sjemeništu, u koji su sestre ušle 1. studenoga 1968. godine. Među njima bila je i s. Filoeta, koja do 1972. godine vedro i radosno vrši domaćinske poslove za potrebe biskupskog sjemeništa, uređuje rublje odgojitelja i sjemeništaraca i brine o čistoći prostorija. Školske godine 1967/68  sjemenište je imalo 138 đaka u četiri gimnazijska razreda, a u njemu je 1969. godine bilo je 7 sestara i 5 kandidatica, koje su vodile kućanstvo za 135 đaka i oko 10 svećenika. Sav rad s. Filotee i ostalih sestara prožimala je molitva. Sestra Filotea imala je duboko poštovanje prema svećenicima i svećeničkim pripravnicima, brižnu majčinsku dušu.

Od 1973. do 1974. godine je na usluzi za vožnju automobilom provincijalki i kućnoj predstojnici u samostanu sv. Ane u Splitu. Od 1974. do 1976. godine vrši službu vratarice u Nadbiskupsko-Svećeničkoj kući u Splitu, a zatim godinu dana vrši službu njegovateljice starica smještenih u domu samostana u Dubrovniku. Od 1977. do 1978. radi u kućnoj radioni u samostanu u Metkoviću. U samostanu u Perastu od 1978. do 1985. radi kao njegovateljica kod starica i čuva u samostanu djecu dok su roditelji na poslu. Od 1985. do 1989. godine radi u Dječjem vrtiću u samostanu na Strožancu–Podstrana.

Od 1989. do 2003. ponovno u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu požrtvovno obavlja domaćinske poslove uređenja rublja i čišćenja prostorija. Ovdje je godine 1990. doživjela radost povratka oduzete zgrade sjemeništa, njezinu temeljitu obnovu i dogradnju, svečani blagoslov i otvorenje 9. rujna 1999., kao i proslavu 300. obljetnicu nadbiskupskog sjemeništa i klasične gimnazije 25. ožujka 2000. godine. Sestra Filotea i  sestre u zajednici dale su veliki doprinos u tim događanjima u domaćinskim poslovima. U kolovozu 2003. premještena je u samostan u Solinu, gdje je na raspolaganju za potrebe zajednice. Od 2004. do 2016. u Centralnom Bogoslovnom sjemeništu u Splitu brine o uređenju rublja bogoslova i njihovih odgojitelja, te o čistoći prostorija. Radi s puno ljubavi i predanja, o čemu su se uvjerili odgojitelji i bogoslovi. Provincijalka s. Terezija je u oproštajnoj riječi istaknula: ˝Današnji lijepi broj svećenika na sprovodu s. Filotee govori da su oni njezino predanje u služenju primjećivali i cijenili, te joj danas svojom prisutnošću zahvaljuju.˝ Od 2. rujna 2016., nakon što su sestre prestale s radom u bogoslovnom sjemeništu, premještena je u samostan na Šinama, gdje pomaže u kućnim poslovima. Kraće vrijeme bila je u samostanu u Omišu, a zatim u samostanu na Šinama.

Početkom lipnja ove godine osjetila je ozbiljne zdravstvene probleme, te se liječila u bolnici u Splitu. Ustanovljena joj je teška dijagnoza i zloćudna bolest tumora na mozgu. Prije operacije zatražila je da joj svećenik podijeli sakramente bolesnika, te se duhovno pripremila za snagu prihvaćanja križa bolesti, patnje, i za susret s Gospodinom u vječnosti. Nakon oporavka slijedila je terapija zračenjem. U vrijeme liječenja zapisuje u notesu imena liječnika i medicinskog osoblja i navodi da su svi liječnici prekrasni i trude se u njezinu liječenju, da ih sve preporuča u molitvi Gospodinu. Trudila se snagom vjere biti strpljiva u trpljenju. Nije gubila nadu. Oci karmelićani su je duhovno jačali, i svaki dan pričešćivali. Bila je okružena molitvom, pažnjom i njegom sestara, i na svemu im bila zahvalna. Subotnjeg dana, 16. listopada, u 19,25 sati, potpuno predana u volju Oca nebeskoga, poput svijeće tiho se izgasila i sasvim mirno prešla u kuću Oca nebeskoga.

Sestra Filotea je bila žena molitve i reda. Nastojala je živjeti po Božju. Gajila je duboko poštovanje prema svećenicima, sjemeništarcima i bogoslovima. Pune 34 godine požrtvovno je radila u domaćinskim poslovima u centralnim ustanovama splitsko makarske nadbiskupije, od kojih 32 godine u sjemeništu i bogosloviji. Vrijedna, uredna, savjesna i odgovorna u povjerenim dužnostima. Spretna u svim domaćinskim poslovima. Uvijek puna dostojanstva, pažnje i raspoloživosti prema svećenicima i svećeničkim kandidatima, prema gostima koji su navraćali u ove ustanove. U zajednici sa sestrama ugodna, radosna, raspoloživa za zajedničko dobro. Nakon svete mise sahranjena je u samostansku grobnicu, u kojoj s drugim sestrama čeka zoru uskrsnuća.