Na završnom susretu sudjelovalo je 35 braće koja su pristigla iz svih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Izvanredna vizitacija započela je 26. listopada također u provincijalnoj kući na Knežiji. Kroz pet tjedana, don Tadeusz je posjetio sve salezijanske prisutnosti, razgovarao s braćom, članovima Salezijanske obitelji, laicima koji sudjeluju u salezijanskom poslanju te s mladima.

Don Tadeusz je zahvalio provincijalu don Tihomiru Šutalu, članovima provincijalnog vijeća, ravnateljima zajednica i svoj ostaloj braći, osobito onima koji su sudjelovali u pripremi izvanredne vizitacije u mjesnim sredinama predstavljajući mu najznačajnije karakteristike odgojno pastoralne djelatnosti pojedine prisutnosti.

Pitanjem „Quo vadis Provincia Croata?“ (Kamo ideš Hrvatska provincijo?) don Tadeusz je predočio viđenje života i rada u Hrvatskoj salezijanskoj provinciji. Naglasio je važnost i dobro usmjerenje početnog odgoja kao jednu od uspješnica koja svoju potvrdu dobiva u providonosnom povećanju zvanja. Naglasio je i vrijedan doprinos salezijanskih izdanja i dobro usmjerenje pastorala mladih, ali je spomenuo da bi trebalo učiniti i snažniji iskorak prema siromašnim mladima.

Naglasio je da provincija nastavi proces preustroja, napuštajući neke neznakovite prisutnosti, a otvarajući nove znakovite salezijanske prisutnosti.

Među njegovim preporukama je i uključivanje u međunarodni Projekt Europa, poticanje misijskih zvanja, transparentno upravljanje materijalnim dobrima te briga za ekonomsku samoodrživost ustanova.

U govoru o budućnosti provincije don Tadeusz je preporučio određene strategije, izradu projekata na osobnoj i zajedničkoj razini, ulaganje u kvalitetu bratskog života te daljnje ulaganje u formaciju i pastoral mladih.

Drugi dio završnog susreta sastojao se od rada u skupinama u kojima su braća razgovarala o iznesenim zapažanjima i najvažnijim naglascima iz završne riječi izvanrednog vizitatora.