Predvodeći misu biskup Bogović je poručio: „Danas imamo misu na staroslavenskom jeziku. Mnogima će to biti nešto novo, a stariji će se prisjetiti vremena kada je to bilo redovito. Kada bi došli u crkvu na nedjeljnu misu, odjekivala je njome staroslavenska ili starohrvatska riječ. Neki će se pitati zašto se o tome govori u propovijedi. To je pitanje znanosti. Međutim, ipak se to odnosi i na ovu zajednicu vjernika jer je 1248. Senj dobio stratešku ulogu unutar Crkve u prevladavanju raskola iz 1054. i uključenje pravoslavnih Slavena u crkveno zajedništvo.”

Senj je postao polazište od kojega kreće misija prema Istoku, prema pravoslavnim Slavenima. Takvu ulogu u Crkvi Senj nije imao ni prije ni poslije.”

“Danas se glagoljica i staroslavensko bogoslužje proučavaju na svim stranama svijeta. Najprije je taj jezik ušao u bogoslužje na hrvatskim prostorima i zadržao se u njemu preko 1000 godina. Odavde se proširio i na neke druge krajeve, ali je život glagoljice na izvanhrvatskim prostorima bio kratkoga vijeka. Senj je važan i po tome što je samo u njegovoj katedrali bila ta praksa. Prostor uporabe glagoljice vezan je zapadnu Hrvatsku. Od biskupskih crkava samo je ova katedrala imala glagoljsko bogoslužje. U drugim biskupijama zapadne Hrvatske bila je glagoljica dopuštena u župnim crkvama, ali ne u katedrali.”

Biskup je podsjetio da su glagoljicu i staroslavensko bogoslužje u Hrvatsku doveli bizantski misionari.

Dugo vremena Rimska Crkva je nevoljko podnosila to bogoslužje, jer ono nije nigdje postojalo osim u Hrvatskoj. Svuda se služila misa na latinskom. No u 13. stoljeću Rim je shvatio da bi upravo praksa koja se kod nas ukorijenila mogla koristiti za povezivanje pravoslavlja i katolicizma, a kao polazište te strategije izabran je upravo Senj.”

Nazvao ga je polazištem jer je 1247. na biskupsku stolicu u Senj došao papinski delegat Filip koji je krenuo prema Istoku 1248. kada mu je papa Inocent IV. poručio da slavi mise posvuda gdje postoji praksa glagoljanja. Glagoljicu je Sveta Stolica počela smatrati sredstvom za dobrbit Crkve, a Senj je stavljen u središte glagoljskoga svijeta te je započeo Zlatni vijek hrvatske glagoljske kulture.

“Jedino je senjski biskup bio glagoljaš i jedino je u senjskoj katedrali svečana misa smjela biti na staroslavenskom. Od pape je sigurno dobio financijsku i drugu pomoć da naše glagoljaštvo bude opskrbljeno svime što je potrebno za tako važnu ulogu u Crkvi. Učeniji glagoljaši dolazili su u Senj i s Krka i drugih otoka. Nazvao sam to vrijeme: Senj u središtu svijeta glagoljice. Tada počinje uspon glagoljice ne samo u Senju nego općenito. Tako već 1288. imamo poznati Vinodolski zakon pisan glagoljicom. Dakle, samo četrdeset godina nakon pisma pape senjskom biskupu Filipu.”

Napomenuo je također da je u Senju bila prva glagoljaška tiskara u Hrvatskoj te istaknuo da je glagoljica kršćansko pismo.

Ono počinje s križem. Slovo A je križ. Kao što kaže sv. Pavao Isusov križ je najveća mudrost. Kao što počinjemo dan, rad, molitvu s križem, tako je i na početku abecede križ.”

Katedralni zbor pod vodstvom Ivana Prpića Špike, uz orguljsku pratnju Milana Dučića, izveo je misu na staroslavenskom senjskog glazbenika Ivice Krmpotića koji je ubijen 1943. za vrijeme vladavine partizana.