Koncelebrirali su domaći župnik preč. dr. Richard Pavlić, kancelar i tajnik preč. Mišel Grgurić, župnik Sv. Jurja preč. Silvio Milin te župni vikari vlč. Mario Kralj i vlč. Igor Lulić. Asistirali su bogoslovi Karlo Špoljarić i Marko Butković.

Pjevanje je animirao katedrali zbor pod vodstvom Ivana Prpića Špike, uz orguljsku pratnju Milana Dučića.

Biskup je u propovijedi naglasio da slavimo blagdan Marijina Uznesenja ili kako tu svetkovinu pučki nazivamo – Veliku Gospu.

Snagom vjere u Boga, ona je začela i rodila Sina Božjega

“Zbog čega je Marija postala Velika Gospa? Odgovor je veoma kratak: zbog svoje vjere. Snagom vjere u Boga, ona je začela i rodila Sina Božjega. Bez jake vjere to joj ne bi bilo moguće. Biskup je propovijed nastavio s jednom zgodom. „Naime dok je Isus  naviještao narodu Radosnu vijest o kraljevstvu Božjem, čuo  se glas jedne žene koja je, nakon  slušanja Isusovog navještaja, glasno uzviknula: ‘Blažena utroba koja te nosila i prsi koja si sisao.’ (Lk 11, 27)  Isus je nato rekao: ‘Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!’ (Lk 11,28).

Žena, vjerojatno i majka, proglašava Mariju blaženom što je rodila ovakvo dijete. Ovaj usklik nepoznate žene ostao je trajno prisutan i u našem narodu. Pri susretu neke dobre i plemenite osobe upotrijebi se često ovaj izričaj: ‘Blago majci koja te rodila’. S njime se želi reći kako je majka uspjela oblikovati srce i dušu ove osobe, usaditi joj u nutrini uzvišene ljudske vrijednosti i blažena je zbog uljudnosti i uglađenosti života svog djeteta koje prepoznaje i javnost. Majka ne daje svome djetetu samo fizički život, nego i onaj duhovni. To se ne dobiva samim činom rođenja nego formacijom, odgojem.

U Ivanovu evanđelju čitamo Isusove riječi koje je izrekao u dvorani Posljednje večere:  ‘Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; (jer su to patnje) ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet.’ (Iv 16,21). Ovdje bi bilo puno logičnije da je Isus rekao: „zbog radosti što je rodila dijete“. No, Isus veli: ‘Zbog radosti što se čovjek rodio na svijet.’ S ovim Isus želi reći da majka trpi velike boli kod porođaja, ali nije to njezina najveća patnja. Veća patnja je roditi, odnosno odgojiti čovjeka. Majke dobro znaju koliko vremena i muke treba uložiti dok dijete odraste, dok se ne formira čovjeka.

Jednako tako potreban je, ne mali napor da se formira Boga u djetetu. To ne ide samo od sebe. I tu je potreban, ne mali, roditeljski napor. Roditelji, dijete se krsti u vašoj vjeri, i ako mu vi u srcu ne formirate Boga ono će ostati bez Boga. Opće je poznato, ako roditelji drže do Boga i dijete će držati. Nije dovoljno da dijete primi prvu pričest i krizmu. To se često čini samo zbog tradicije, ne iz vjere. Tako, nije rijetkost da nam i na krizmu dolaze djeca koja znaju o Bogu vrlo malo ili ništa. Ne znači da ih vjeroučitelji nisu dobro poučavali, nego u obitelji nisu mogli uočiti nikakve znakove Božje prisutnosti. Nisu primjećivali  da je njihovim roditeljima Bog potreban, da s njim računaju i do njega drže. Ne vide ih kako se mole, idu na sv. misu, primaju sakramente, pa kako onda dijete može zaključiti da je Bog u životu važan?

Blažena ti što povjerova u ono što ti je rečeno od Gospodina

Poznat nam je usklik Marijine rođakinje Elizabete u trenutku kada ju je Marija pohodila. Elizabeta joj veli: ‘Blažena ti što povjerova u ono što ti je rečeno od Gospodina.’ Ovdje Elizabeta iznosi bît Marijina blaženstva: ona je vjerovala Božjoj riječi i zato je blažena.

Što znači, ‘slušati Božju riječ i čuvati je?’ – Znači otvoriti srce onomu što Bog govori. Primiti u srce njegove riječi. Mi znamo što znači ono kada za nekoga kažemo da mu je nešto na jedno uho ušlo, a na drugo izišlo. Znači da osoba nije primila srcu ono što je čula. To znači da osoba od onoga što je slušala nema nikakve koristi.  Zato Biblija govori o srcu kao organu pamćenja. Pamti se dobro ono što uđe u srce. Što nije doprlo do srca zaboravi se brzo. Zato Bog često govori narodu: ‘Riječi ove neka ti se urežu u srce’. Kada nešto uđe duboko u srce, to se ne zaboravlja. Stoga su itekako važni roditeljski primjeri i savjeti koji ulaze u srce djece! Te riječi odzvanjat će u srcima djece tijekom cijelog života.  Ako dijete slučajno, krene krivim putom doći će mu jednom, iz srca glas: ‘Moj tata ili moja mama nisu bili takvi.’ Tko sluša Božju riječ srcem, taj nastoji i po toj riječi živjeti. Takva osoba znat će i u najdelikatnijim životnim situacijama, zastati i zapitati se: ‘Što Bog želi da ja činim u ovoj situaciji?’ Ovo znači čuvati Božju riječ: konzultirati Boga prije važnih životnih odluka i učiniti onako kako osjetim da Bog traži.

Za Mariju se veli da je Božje riječi brižno čuvala u svom srcu. To znači da nije sve događaje razumjela, ali je o njima razmišljala. Njihovo značenje tražila je meditirajući Božje riječi. Čuvati Božju riječ ne znači naučiti napamet sve Božje zakone i zapovijedi. Što nama znači znati napamet Božje zapovijedi ako ih ne vršimo? To znači da te zapovijedi nisu našle mjesta u srcu. U ovom smislu, glavni problem koji se čovjeku nameće je odgoj srca – da bude sposobno čuti Božji glas, primiti njegovo svijetlo te izabrati i opredijeliti se za dobro. Nije to lako.

Biblija  još tvrdi da se stanje našega srca odražava i na našem licu. Mudrac Sirah veli ovako: ‘Srce mijenja lik čovjeku, bilo na dobro bilo na zlo.’ (Sir 13,25). Biblija želi reći da od srca zavisi i naš izgled i naša ljepota. Od formacije srca zavisi i čovjekovo djelovanje na vani. Zato je od presudne važnosti za život čovjeka formacija srca od najranijeg djetinjstva. Formacija srca koje će znati ljubiti, koje se zna ganuti, ispravno vidjeti stvari, imati sposobnost uočiti ono što je lijepo, sveto, plemenito.

Marija je ostvarila ideal finoće srca

Evanđelje nam predstavlja Mariju koja je ostvarila taj ideal finoće srca. Takva osoba može doista biti prava majka. Mariju nam je Isus ostavio za majku jer je njezino srce bilo prepuno Božje ljubavi i s tom ljubavlju ona nas prati kao majka na našem životnom putu. Ta ljubav čini mnoga čuda u prilog svoje djece“, istaknuo je biskup Križić

Biskup je na kraju  rekao: „Molit ćemo u ovoj svetoj misi da iskustvo njezinog zagovora doživite svi vi koji ste pohodili Mariju u ovoj njezinoj katedrali i svi drugi koji će to učiniti i učinili su u drugim svetištima u kojima se Marija posebno časti. Amen.“

Na kraju mise župnik Richard Pavlić zahvalio je biskupu i vjernicima na dolasku te je u ime župne zajednice i svoje zahvalio župnim vikarima na radu u župi, jer su ovog ljeta primili nove dekrete i uručili su im prigodne darove.